Ovo nije moj omiljeno omiljeni američki bus sa nakrivljenim prozorčićima i godinom proizvodnje 1961., ali sasvim je u redu jer mi svi putujemo... danas smo svi na okupu...škvadra...
I da, jedan mi putnik dao ime. Kaže da se zovem Vjeverica. Rekla sam mu: "Oh, znam. Pa tako me zovu otprije. Dok sam još jela čokolino da porastem. To je zbog vjeveričastog repa. To je bilo u srednjoj. "
Divno, mi putujemo kroz šumu, revizor nam je super. Škvadra je super. Mi pričamo basne i divno je. Pozdrav mojoj drugoj smjeni iz ambulance koji sad moraju šljakat. I sutra isto. A mi ne moramo. Doviđenja, doviđenja... :) *
Nema komentara:
Objavi komentar