28 listopada 2014

26 listopada 2014

E, a jedan mali vrapčić mi je u bolnici...i želim da mi što prije ozdravi...i da mu ja dojdem...samo da mi ozdravi...vrapčić moj mali slabašni...

E, a znate koja je ovo osoba na slikici... ? :) :*

Pa znate, da. To je moje milo malo biće- Tarči...i njena dva mila čokoblutka...koje je to stvorenjce...u srce ti uđe kad te ovako milo gleda...tako me i večeras milo gledkala kad sam išla na kavu...ok, smilovala sam joj se jer me baš ovako gledkala i pogledom šutke molila da je povedem sa sobom...i naravno, Tarči je jako umilna osoba, svi je vole gdje god da dođe, svi ju poznaju, a škvadra iz parkića i kvarta ju obožava...i vlasnici njezine škvadre ju čak vole...svi vole Tarči...i tako, uzmem ju i povedem sa sobom i znate što se dogodilo? Tarči me upoznala sa dvije simpatične osobe...iz druge galaksije...sa Samanthom i Andreom...nisam mogla vjerovat, al Tarči je trčkrala ravno k njima...i tako one dragaju Tarči i počnemo razgovor...dva bića iz druge galaksije...govore hrvatski, ali naglasak je iz američko američke galaksije...kako super, ej...i pitam ih odakle su...Andrea je iz Savezne države Texas, iz grada Dallasa, a Samantha iz Savezne države Utah...kako dobro, kako predobro, rekla sam...obožavam Texas...i Utah mi je super...i pričali smo o Texasu, Utahu, njihovoj galaksiji...o američkim autobusima koje obožavam...o psima, mačkama, Zagrebu, mojoj dragoj i najlijepšoj galaksiji u svemiru, Mojoj Lijepoj Zemlji Hrvatskoj...i znate što, neće ovdje još biti dugo...vratit će se u svoju galaksiju, ali dogovorile smo se zajedno u dogovoru sa Tarči, dok su ovdje, družit ćemo se...znate zašto?  jer su divna stvorenja i 
bez šminke, rumenila i svih ostalih shitmonstera kojom se bojaju te današnje djevojke i žene...toga se u tremu nagledam svaki Božji dan...rano jutro, a one spavaju na stojećki sa kilom pudera i rumenila a la rujno vino...mislim si u sebi kakve su tek kad skinu ta sranja sa sebe? jbt, ne želim zapravo znat...sigurno su nakaze...znam to...a ova dva stvorenja? tako su divne i jednostavne...i skromne...kako mi je to bilo super za vidjet...al ono, na najjače...kako je ova moja Tarči divna osoba...i ona je divna osoba i magnet za divne i jednostavne osobe...Tarči je svjetska osoba...nju zna cijeli svijet...nije li to divno?  :) 



Dobar dan...jel mi netko može kazat kakve su to osobe koje noću ne spavaju, već bude druge ljude? Ono, šalju im mailove, follow zahtjeve, pišu, rišu, brišu ili zvone na moj telefončić? Jedno pisamce u kasliću kaže da me netko želi slijediti...nećemo kazat, ali dobro, ja ipak mislim da su to vampiri i coprnjaci...oni noću ne spavaju...i onda u 1:57 sati ujutro šalju follow zahtjeve...žele biti moji sljedbenici...pa ne treba meni to...što će mi sljedbenici? ja imam moje drage prijatelje...mnogo ljudi sam srela kroz život, ali samo neke sam odabrala (ovoga puta pomno sam odabrala) tko će mi biti prijatelj...sve ostalo je nebitno, sve ostalo nije vrijedno spomena...samo oni dobronamjerni su u mom srcu...zlikavce sam udaljila od sebe...i sada je sve puno lijepše...tako mislim i o ovim "sljedbenicima"...ne treba mi to...što će mi to? nemam pojma tko su, a žele mi kao biti prijatelji i slijediti me...tko zna, možda su masovne ubojice...? zato, pazite, dragi moji kog imate za prijatelja...meni virtualni prijatelji ne znače ama baš ništa...pravi prijatelj je netko s kim se smiješ, plačeš, ideš u šetnje, razumiješ ga, razumije te, vodite pse u šetnju, netko tko je uvijek spreman biti prijatelj, u svakoj prilici...imam, dakle, nekolicinu ljudi koji bi za mene život dali (to su i dokazali) i za koje bih također život dala...sve ostalo se briše...sve ostalo ne vrijedi...razumijete?...ma razumijete jer, zapravo, pravi prijatelji se riječima ne može opisati...eto...zato, glupo mi je kad me netko stalno uhodi, slijedi...ja sam samo Lilana koja je mnogim ljudima nerazumljiva, čudna i ne znam što još, ali ja sam samo Lilana i nisam netko tko želi sljedbenike...jedini sljedbenici mi mogu biti moja draga bića kada me prate u šetnju (uključujući i moje ljubimce)...tako fino malo, eto... :)

Kakav divan dan...pa dobar Vam dan, dragi moji... :) :*

I tako, sinoc smo proslavili našu diplomu DVM. Ja mislila sam sinoć i rekla sam svima: "Ako noćas umrem, umrijet ću onda noćas od ljepote. Umrijet ću kao dr. Ljiljana Pavlić. Eto, neka..."
Naravno, tu je i dr. Sister...i njenu diplomu smo slavili...toliko smo slavili da smo izgubili moj hendi i digli Novi Zagreb na noge...a onda sam se sjetila tko bi nam još mogao pomoći...pa Kevin, čovječe...najprije smo umirali od smijeha i kaže dr. Sis da se ne sjeća kad se tako zadnji puta od srca smijala. Naravno, pa bili su sa Lilanom u društvu...bili smo glavni...naš stol je bio najveseliji i rekli su nam konobari: "Ovo je najjači stol, čovječe..."
Onda sam zašprehala kolege iz Splita. Onako kako ja znam. ;)
Poslije smo umirali...što od ljepote, što od smijeha...i naravno, pronašli smo moj hendi...hvala dr. Sis...i Kevinu...tnx, stari...što bi ja da sam umrla bez hendija...?
Dobar dan...i sretna Vam nedjelja...  :) :*

25 listopada 2014

Sad kad Sis odvrne priču do jutra...ma što da jutra? do preksutra...al ono na najjače... ;)

Ček, idemo si poist nešto...Lilana, Karmen i Sister sa kolegama iz Splita...iz ambulante sa Gripa... tko bi reko...? Udarili smo zezenciju na temu buhica i njihovog razvojnog ciklusa...i skontamo, svugdi ista priča...ljudi vjeruju da njihovi ljubimci nemaju buhice...kad ono... ;)

Za kraj predavanje o Broadlineu...fantastično fantastični Broadline... pričat ću Vam sutra... :)

Jedno javljanje s pauze... :)

E, a pazi sad ovo ... :*

Danas sam si kupila najlijepšu bilježnicu...do kraja svijeta najlijepšu...i dođem ja u knjižaru da si izaberem bilježnicu za današnja predavanja i biram, i biram, i biram...i ne sviđa mi se niti jedna...kad opazim ovu lijepu bilježnicu...srce mi zaigralo jer sam se sjetila mog sna iz djetinjstva...oh, na najjače mi srdašce udaralo...pa to smo ja i moj konjić iz sna u djetinjstvu koji me nosio ovako na leđima i ovako, baš ovako sam se držala ručicama oko njegovog vrata...samo je moj konjić bio crn...moj lijepi vranac, moj biser, moje crno zlato...moj Morica...eo, tako sam sretna da vam svima moram to pokazat...sad odoh...doviđenja, doviđenja...  :) :*

Kako je ovo u redu...al ono, na najjače...neka, baš je odlično...i moja mala Principessa je dva puta imala lisičine...i odveli su mi je u bajbukanu u Strojarskoj...nek malo i ovi prcknedli što se prave važni sa "svetskim" markama automobila, nek i oni malo vide kako je to kad im njihovo drago biće ode na robiju...e, baš mi je ovo zakon...al ono, na najjače... dobar dan... ;) :*

23 listopada 2014

U daljini čuju se kao gromovi... ;)

Isprika od poda do neba jednoj osobi...nisam među mailovoma danas vidjela i novi mail, odnosno komentar na post o motorima...podsjetili me admini jer su oni zadnji puta odgovarali na komentar...dakle, jedna osoba, navodno je, po predstavljanju ženska, gđa Valeria Z.... , voli očito čitati "Cerovnik u srcu" i već je komentirala post o gospodinu S(M)ilinoviću i ogrjevu...lijepo od nje...vidimo da pomno prati blog...dakle, danas je u 9:36h poslala novi komentar na post o motorima...kaže njen komentar ovako: "Imam vozačku dozvolu za B kategoriju i ne želim polagati za A, kad vidim koliko se nesreća događa na motociklima..."

Ja kažem, zanimljiv komentar, gđo Valeria Z.... i hvala na javljanju...ja mislim, opet ja mislim i kazat ću Vam moj komentar na ovu Vašu cijenjenu izjavu...mene si uopće ne zanima što nemate i ne želite posjedovati A kategoriju...Vaš cijenjeni problem, ne moj...nema tko nije pao i tko neće pasti...tko ne padne, nije bajker, već papak koji se boji dodat gas...oni koji poginu? sudbina je to...ja sam uvijek razmišljala ovako: bolje poginuti i kao bajker, nego ko pijanac na zebri ili neka takva papčina...ili ako umreš, a život ti bio dosadan...meni je to sasvim u redu...ja volim adrenalin i opasnost...a naročito Opću...;)
I zato, eto jedna utješna misao za kraj dana: Moja A kategorija je u postupku...  hvala na javljanjima...bilo mi je pravo zadovoljstvo... uživajte... ;)

https://www.youtube.com/watch?v=FXiEJKfawIU&feature=youtube_gdata_player

Danas iza 13h...Savska ulica 66...

Pješačim i danas...od početka Savske ulice...ali nije mi teško...pješačili su i oni za nas '91. pa do kraja za nas i naše živote...pješačili su tolike kilometre da bi nas oslobodili...neki su i izgubili noge da bi mi danas bili živi i zdravi, da bi slobodno hodali...izgubili su i živote svoje...i nije mi teško propješačiti taj put...uistinu nije...i ne volim kad u koloni čujem kad ljudi nabrajaju jer će zakasniti nekamo...možda zakasnim i ja, ali ne ljutim se i ne bunim se...sjetite se samo kolone sjećanja u Vukovaru...hodali su izgnani iz svoga voljenog grada sa suzama u očima i ispraćeni batinama Jugovojske i četnika...sjetite se barem njih...ali i Bleiburga...možda shvatite najzad...

https://www.youtube.com/watch?v=ZKq8GWzML1o&feature=youtube_gdata_player

19 listopada 2014

U štali je zlato nad zlatom, ali čim osjeti zov divljine...mi smo za Ružu ipak dogovorno zaključili poseban tretman...malo veća disciplina i strogoća...uz našu suradnju iz Samobora... bit će krotka i ponizna... :)

A ovo...? To je seka od Jennyce...to je Ruža Hrvatska...vrlo je svojeglava i samouvjerena...i brža je i od snajperskog metka...ima nešto divlje u njoj iako to ne ispoljava često...nznm, vidjet ćemo... :) :*

Dašenko je također bio sretan zbog Jennyce...sunce malo slatko...sve je uredno slušala i radila baš onako kako treba... :)

Današnji sat je bio posvećen Gospodinu Žoju Milfordu...vježba je bila "hod uz nogu"...Jennyca me oduševila svojom poslušnošću...a sunce malo slatko... :*

Dašenko, moj uvaženi brat i instruktor na High school, mnogo mi pomaže i znači za obrazovanje svih životinjica na ranču...svaki svoj slobodni trenutak posveti školovanju mojih dragih bića...

Ovo je školski sat moje male slatke Jenny...naime, moja Jennyca je predivno stvorenje, tj. osoba...vrlo je poslušna učenica na Odsjeku za male i neposlušne konjiće na High school "The West Is The Best"...otkako je preminuo Gospodin Žoj Milford, ima jako puno obveza koje moramo odraditi bez njega...njemu u čast je održana 2. samostalna izložba likovnih radova...hvala mu, bio je velika ličnost...

A što je ovo...? :) :*

U mojoj ulici ne prodaje se trava, ne prodaje se dim...u mojoj ulici je glazba sasvim tiha, a sunce lice miluje...ponekad ekipa skroji shemu koja tako smiruje... ;)


Ja skrojila sam dns shemu da iznesemo fotelje vanka i imamo dan susjedstva...i zaista djeluje...bilo je to jedno nadasve zanimljivo druženje uz kafcu...morat ću više puta skrojit neku shemu da se okupimo, mi raja iz našeg kvarta Pavlići. ..  :) 

Eto i kafce... :)

Pozvali smo i Ivu Ševrića na kafcu... :)

Eo i ostale škvadre... :)

Eo, tik uz cestu...kafca kod Snežane...rekli smo joj da bi bilo zanimljivo da otvori slastičarnicu koja će  se zvati "Kod Snežane"...   :)  



Dani susjedstva i u Cerovniku...ovo volim na najjače...sad će Snežana i kafcu donest... :)

18 listopada 2014

10 listopada 2014

E, da...još nešto...vjerujete li svom učitelju? Vjerujte mu...ja svom učitelju vjerujem...ja mu se radujem...ugodan vikend svima, a ne samo nama... ;) :*

https://www.youtube.com/watch?v=AJ0sW7KOFhU&feature=youtube_gdata_player

E, zamislite...jutros idem u dućkas i pogodite što se dogodilo? ;)

https://www.youtube.com/watch?v=UczKno92tPQ&feature=youtube_gdata_player

I da, nisam Vam stigla kazat što se jutros dogodilo u dućkasu...mom omiljenom malom dućkasu...to sam ispričala i mojim dragim bićima s kojima 
sam si otišla poslije dućkasa popit kafcu u moj medenkasto Medeno Medasti Medeni...pa dogodilo se...reći ću Vam malo kasnije jer sam još pod velikim dojmovima...ovi moji su nestrpljivo čekali da ispričam i onda su me skoro zakucali u pod kad sam im rekla...umirala sam od smijeha jer su imali iskrivljena lica od neizvjesnosti...ali 
ček, ispričat ću Vam još malo kasnije...sad moram ići mojoj drugoj i najdražoj ekipici...moja najlijepša ekipica...dakle, ugodan ostatak radnog dana svima, a ne samo nama...ispričat ću Vam što se dogodilo...ako ne danas, onda u ponedjeljak.