20 listopada 2023

It's Friday! Finally! Enjoy your life... 🙋💚

Dobar dan. Evo da se samo ukratko osvrnem na ovaj petak. Bilo je ok. Sasvim ok. U ambulanti neki miran dan, pacijenti isto ok, traumatoloških slučajeva nije bilo...tako da smatram da je to jedan sasvim dobar petak. Iziđeš s posla u grad da usput kupiš još pokoju sitnicu i bježiš iz grada jer ti je grada dosta za ovaj tjedan. Slušaš radio u autu i neke dobre rock stvari. Dođeš kući, radio u kuhinji svira. Želim okačiti dva nova magnetića na frižider. Želim pojesti nešto i popiti kavu i onda čujem početne taktove pjesme mog omiljenog bendića - Opće Opasnosti. O, Bože, hvala im što postoje. Osvježe mi dan istog trena. I zaista, više mi ništa ne treba. Sve je ok. Petkom i vikendom obično "nikog ne poznajem" i "nitko ne postoji". Ok, možda samo poznajem Daffodilčeka jer mi pravi društvo u šetnji i branju superbiljaka. Zajedno ih tražimo, raspoznajemo i komentiramo, slušamo glazbu na mobitelu, pijemo kavu za van nasred livade i tako to... nadam se da će nam vrijeme ovog vikenda bar malo dozvoliti da se zabavimo na svježem zraku i posvetimo se superbiljkama jer još uvijek ubiremo svega što ima u prirodi. Neka, valjati će. Nek se nađe. Ovog vikenda bismo željeli biti bez kiše da uberemo stolisnik za moju domaću kremu koju sama činim. Jako ju volim. Zato se nadam da ćemo uspjeti. Želim i Vama, dragi čitatelji i prijatelji bloga da se lijepo zabavite i odmorite ovog vikenda. Srdačan pozdrav iz Cerovnika - Zemlje čudesa. 🙋🌱🍃💚

12 listopada 2023

Prozor u svijet...💚

Dobro jutro, svijete... 
Srdačan pozdrav iz Zemlje Čudesa uz šalicu domaćeg čaja iz našeg vrta. Divno je listopadsko jutro. Ovo je pravi chill out prije poslijepodnevne smjene. Ptičice zanosno pjevaju, ispred mene čarobni pogled u svijet kroz prozor vrtne sjenice, Sunce mi grije leđa, cvijeće me pozdravlja, lišće pleše na vjetru svoj divni jesenski vals. O Bože, ima li išta ljepše od ovog Cerovnika? 

10 listopada 2023

Cooler...

Najprije je bio na sredini puta i nije se htio skloniti, nego se prepirao i kreštao. A onda se malo pomaknuo i mislio je da je to sasvim dovoljno da mogu proći. Pa kako da mu dokažem da mi stoji na putu? Najzad smo postigli dogovor i sklonio se s puta kreštajući iz sveg glasa. A tek kad smo se vraćali natrag... bio je opet uz kraj puta i derao se na nas... a onda je prhnuo par metara dalje...usput, uvijek kad ga vidim, sjetim se jedne pjesme od ZZ TOP benda...jedan od mojih omiljenih stranih bendova...i jedne pjesme koja mi ide baš uz njega...jer je cool...Fazo... taj likić...tako volim kad ga vidim... popravi mi dan istog trena... cooler... nije li?