26 prosinca 2010

Narodi nam se Kralj Nebeski

Veselje ti navješćujem,puče kršćanski...

Hvaljen Isus i Marija Sveta! Nikad kao božićne noći čovjek nije tako blizak čovjeku. Noć je to kada se rodio naš Krist Gospodin,Spasitelj i Otkupitelj svijeta. I kako sama pjesma kaže: "rodi se u štali radi čovjeka". Da, u štali zbog čovjeka kojeg toliko ljubi i zbog kojeg se odlučio roditi u najvećoj bijedi. Koji se još kralj tako rodio? Isus,naš jedini pravi Kralj i Kralj nad kraljevima rodio se u tihoj noći u Betlehemskoj štalici. Jednom sam negdje pročitala i upamtila kako najveći događaji nisu najglasniji,već najtiši sati. I doista,ta tiha noć u kojoj se rodio naš Krist Gospodin je za nas kršćane najradosniji događaj koji može postojati jer Isus svojim rođenjem silazi s Neba i poprima ljudski oblik da bi bio bliži čovjeku  te nas izbavio od grijeha. Dakle,pravi Bog i pravi Čovjek koji već od samog svog rođenja na tvrdoj slamici  trpi radi čovjeka. A sve to iz neizmjerne ljubavi prema njemu. Spomen na Isusa i danas živi jer kršćani diljem svijeta slave njegov rodni dan. Neki ljudi vjerojatno nisu niti svjesni Njegove veličine,niti razloga zbog kojeg je i sišao k nama,iako slave njegov rođendan-Božić. Za one prave kršćane,odnosno praktične vjernike,Božić nije simbol bogate blagdanske trpeze,poklona ispod bora pa i nonsensi o Djedu Božićnjaku,već je to simbol povezanosti i zajedništva obitelji i pravi vatromet radosti u srcu jer nam se iznova u srcima rađa mali Isus. Jer njegove jaslice su naše srce. One su njegov dom u kojem On prebiva. A da bi nam srce bilo Njegov dom,ono mora biti čisto i pripremljeno za njegov dolazak. A da bi mu bilo ugodno u tim našim jaslicama,odnosno srcu, te da bi nam On došao,trebamo se truditi  da živimo život onakav kakav bi trebao živjeti svaki pravi kršćanin,tj.biti praktični vjernik,a ne vjernik tek na papiru. I ove godine svijet slavi Njegov rođendan. I to već 2010. rođendan. Dragi moji,i moja župa ga je slavila.Kako bi Ga što dostojanstvenije dočekali i proslavili Njegovo rođenje,intenzivnije smo se pripremali kroz adventsko vrijeme,te svetom ispovijedi očistili naša srca kako bi Ga spremni dočekali kada pokuca na vrata našeg srca,te ga s radošću primili. Moji dragi Cerovničani su se također s radošću pripremali za Isusov rođendan. Na božićnom bdijenju,24.prosinca,u mojoj župi bilo je mnogo radosti. Sa velikom zahvalnošću se osvrćem na ljude(i one velike,kao i one male) koji su obogatili našu župu i taj radosni događaj svojim dolaskom i sudjelovanjem u svečanosti božićnog bdijenja. A tu su nam bili križarsko društvo "Dragutin Fifka" iz Josipdola na čelu sa svojom voditeljicom Dolores Špehar, koja ima po svome ocu, cerovničke korijene. Ona je sa svojom grupom članova,u kojoj također ima mladih sa cerovničkim korijenima,održala program uz pjesme i recitacije. Tu nam je bila i gđa. Marica Rendulić,voditeljica pjevačkog zbora "Josipdol" sa zborom mladih i djece koji su pjevali. Također se zahvaljujem i mladom orguljašu koji je došao iz Oštarija da nam ovaj svečani trenutak učini još svečanijim,bogatijim i ljepšim. To je Mihael Pec,orguljaš iz župe "Gospe od Čudesa" u Oštarijama, a ujedno i student pedagoškog fakulteta u Puli gdje također svira i pjeva na misama u tamošnjoj župi. Mihael,od srca ti se zahvaljujem u ime svih nas Cerovničana na dobroj volji i odazivu. A veliko hvala i ostalima koji su došli da sa nama proslave Isusov rođendan. Jednostavno je bilo prekrasno,a vidjelo se i na licima mojih Cerovničana radost zbog svega toga. I sama sam bila radosna srca. A sa zahvalnošću se osvrćem i na našega popa Antu koji je i organizirao njihov dolazak. Hvala mu od srca na tome u moje ime i u ime svih mojih Cerovničana. Hvala i svim ljudima dobre volje koji su na bilo koji način pomogli u svim tim pripremama kao i našim dragim vjernicima iz naše filijale Vojnovac koji su nam također svojim dolaskom upotpunili ovaj radosni događaj. To su naši Hrvati iz BiH koji su odande protjerani,a svoj novi dom i utočište našli u Vojnovcu. Želim im ovom prigodom poručiti da je ovo sada njihov dom i da ih od srca prihvaćamo jer iako ih je nesretna sudbina odvela daleko od njihovih ognjišta,neka znaju da su u ovome kraju dobrodošli jer samo zajedništvo i sloga i vjera u Boga nas može još jače povezati. Također se zahvaljujem obitelji Jandrlić koja vodi  brigu o uređenju naše Crkve. Hvala dragi moji,jer naša Crkva je zablistala te božićne noći. A mnogo je posla bilo oko svih tih priprema-od čišćenja,kićenja borova pa sve do najsitnijih detalja. Ali sav taj trud se isplatio jer su mnogi sa radošću na licima uživali u ljepoti naše Crkve. Nakon svete mise,slavlje je nastavljeno ispred Crkve uz pismu i kolo alaj kojeg nismo plesali otkako je na našoj župi bio vlč. Zlatko Sušić. Počastili smo se i lipim kolačima koje su spravile i donile naše vridne domaćice,te uz razna pića i kuhano vino. Vjerujem da nam je mnogima srce bilo ugrijano ( ne zbog kuhanog vina) već zbog lipote ovog događaja jer Božić uistinu grije srca. Neka taj osjećaj ostane prisutan što dulje u našim srcima. A svim ljudima dobre volje čestitam Isusov rođendan. Na dobro vam došao Božić i Isusovo porođenje. Isto tako,danas,na blagdan sv.Stjepana,prvog mučenika Gospoda Boga,svima koji slave imendan,od srca im ga čestitam. Nek im je sretan i veseo uz obilje božjeg blagoslova. Mir vama.

Božić srca grije... :))

23 prosinca 2010

Thug life

..samo u prozračnoj atmosferi savršene iskrenosti postoji potpuna i trajna sreća ljubavi..

19 prosinca 2010

Adventske zornice u Cerovniku

Adventske zornice u Cerovniku

Draga braćo i sestre u Kristu, u vremenu smo Došašća. Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za najradosniji događaj i blagdan u godini-Božić.Došašće je zato vrijeme iščekivanja i budnosti jer radosna srca iščekujemo Isusa i njegovo rođenje u našim srcima. Ono što je još značajno za Došašće je i ljubičasta boja,a koja je i ujedno i liturgijska boja,a simbolizira nadu i dolazak Isusa Krista. Adventski vijenac,koji nije samo ukras na našim stolovima,Crkvi i drugim ustanovama,već i simbol Došašća,priprave i budnosti,ali i zajedništva obitelji. Karakteriziraju ga četiri svijeće koje palimo postepeno,kroz četiri nedjelje došašća palimo po jednu svijeću. U misi se izostavlja himan "Slava". Ono što još simbolizira Došašće su i mise zornice ili rorate. To su rane mise na kojima vjernici slave Boga pjevajući adventske pjesme kao što su npr. "Padaj s neba,roso sveta" i druge pjesme. Mise zornice su nešto posebno lijepo. U našoj župi "Uzašašća Gospodinova na Nebo" u Cerovniku imali smo također mise zornice kroz ovo adventsko vrijeme. A moram spomenuti da ih Cerovnik nije imao od davne 1979. godine kada je umro naš pokojni župnik Alojzije Kunce. Zahvaljujući našem popu Anti Luketiću koji je doista "čovjek iz naroda" i "naše gore list", Cerovnik ponovno ima zornice. Od srca mu hvala na tome jer su župljani taj njegov prijedlog radosna srca primili. Radosna sam sva kao i moji dragi Cerovničani,a osobito jer sam prvi puta doživjela zornicu u Cerovniku. Naime,kada ih je služio pok. župnik Alojzije Kunce,ja još nisam ni bila rođena. Budući da već pola svog života živim u Zagrebu,odlazila sam tamo na zornice. Ono što mogu reći je da je to predivan osjećaj kada čovjek započne dan vrlo rano i k tome još slaveći Boga na najuzvišeniji način-sv.misom. Kako sam u petak kasno navečer stigla iz Zagreba svojoj obitelji u Cerovnik,od radosti nisam mogla iščekati zoru jer sam se toliko radovala misi zornici koja je bila u 6.30h ujutro. Zaspala sam tek pred jutro, a majka me nije trebla dvaput zvati da ustanem. Moj dragi Cerovnik se budi i sprema za zornicu. Vani je padao snijeg,a ja radosna kao malo dijete..baš kao i moj najmlađi brat Filip. :))
Sa svojom sam obitelji na okupu i još k tome idemo na misu u rano zimsko jutro. Sa našim popom Antom stigla su i njegova tri nećaka iz Josipdola- Andrija,Marko i David,a koji su po svom ocu Cerovničani. Došao nam je i jedan Oštarac sa župnikom,što nam je vrlo drago. To je Ive Mihaljević,zvani Barak,a kojeg svi znamo sa naših zajedničkih hodočašća. Poslije zornice,naš župnik nas je sve okupljene zadržao u župnoj dvorani na zajedničkoj jutarnjoj kavici i druženju kao što je to činio i prethodnih subota poslije zornica. Za vrijeme našeg druženja pop Ante nas je također uvježbavao nekim adventskim i božićnim pjesmama. Prekrasno. Dao nam dragi Bog svima zdravlja i blagoslova,ali i još takvih zornica. Popu Anti se zahvaljujem  na fotografijama sa prethodne zornice,ali i na svemu što čini za našu župu. A svojim dragim Cerovničanima bih poručila: "Idite na misu jer tada smo bliži Bogu. Idite na misu jer RADOST JE U BOGU. Mir vama. Voli vas sve vaša Muki" :))



27 studenoga 2010

Vukovar

Stoji grad

Hvaljen Isus i Marija! Sve vas koji pratite "Cerovnik u srcu" pozdravljam i zahvaljujem na ovako lijepom broju posjeta. Kako je moja seka Ljiljana kao autorica bloga odlučila da i mene angažira kao suradnika i moderatora "Cerovnika u srcu",prihvatio sam jer sam joj do sada pomagao oko fotografiranja za blog. A potaknula me i da počnem pisati postove,koliko je to moguće. Eto,odlučio sam napisati i svoj prvi post(iako nisam toliko vješt u pisanju). Tema je herojski grad. Grad povijesti i kulture,Vukovar. Svi već znate o stradanju Vukovara i njegovom padu 18.11.1991. godine. Ove godine,20.11.2010.,zajedno sa svojim župljanima iz Cerovnika i župom Oštarije krenuli smo na hodočašće u Vukovar u organizaciji našeg novog župnika popa Ante Luketića koji je od kolovoza ove godine u službi župnika Cerovnika i Oštarija sa njihovim filijalama. Zahvalio bih mu se u ime svih župljana Cerovnika na ovom hodočašću jer nam je ovo već treće hodočašćenje otkako je sa nama (Udbina,Zadar,Vukovar). Organizirani polazak bio je u 2.30h ujutro iz Cerovnika,a putem smo pokupili i Oštarce. Mogu se pohvaliti da je naš pop Ante skupio dva puna autobusa vjernika koji su hodočastili,a bilo je i djece. Zajedno sa majkom i mlađim bratom Filipom,te ostalima krenuli smo za Vukovar. Oko 9.30h smo već bili tamo. Posjetili smo memorijalno groblje,pomolili se i poklonili žrtvama Vukovara. Među svim tim bijelim križevima,dva se posebno ističu. Jedan je simbol najmlađe žrtve Vukovara,a to je šestomjesečna beba,te drugi kao simbol najstarije žrtve koja je imala 104 godine. Bili smo i na Novom groblju te posjetili grob pokojnog general bojnika Blage Zadre koji je herojski poginuo u obrani Vukovara.
Vukovar se uspio održati tri mjeseca pred napadima jugo vojske i srpskih paravojnih postrojbi koje su napadale grad. 56 dana Vukovar je bio bez struje,vode,telefonskih veza,a bolnica je neprestano primala nove ranjenike. Bolničko osoblje bilo je već na izmaku snaga jer su radili u neljudskim uvjetima,apelirali za pomoć,ali nitko ih nije htio čuti pa ni UN koji je tamo imao zadatak održavanja mira među zaraćenim stranama. 18.11.1991. agresori slamaju i posljednji otpor naših branitelja jer više se nisu imali čime boriti,a pomoć niotkuda nije stizala. Posjetili smo i spomenik masovne grobnice u koju su potrpani ubijeni i masakrirani svi Vukovarci nesrpske nacionalnosti. Stigli smo i na Ovčaru. Danas je to memorijalni centar,a nekada je to bila farma poljoprivrednog kombinata Vupik. Nakon pada Vukovara,na Ovčaru su dovedeni ranjenici iz bolnice,bolničko osoblje,djeca. Nad njima su se brutalno iživljavali i do smrti ih premlaćivali vojnici JNA i srpske dobrovolječke garde,a zatočenike je uz nijh i premlaćivao vukovarski gradonačelnik DOKMANOVIĆ. Neki su odmah podlegli (njih četvorica),a ostale zatočenike su odveli do mjesta gdje su ih ubijali i bacali u zajedničku grobnicu. Još i danas se velik broj Vukovaraca i branitelja Vukovara vodi pod nestalima jer su nasilno odvedeni u srpske logore u Vojvodini i Srbiji,a među njima je bilo djece,branitelja i civila. Velika željezna vrata na memorijalnom centru Ovčara uvijek su otvorena kao simbol na sve one nedužne žrtve koje su tamo provele svoje posljednje sate života. I nikada se više ta vrata neće zatvarati. Poklonili smo se i pomolili za sve one duše,a među kojima je bilo i naroda muslimanske vjere. Prema rasporedu,uputili smo se u franjevački samostan kod franjevaca gdje smo pogledali dok.film o stradanju i padu Vukovara. Posjetili smo i razgledavali crkvu sv.Filipa i Jakova,a nakon toga smo otišli u vukovarsku bolnicu gdje nas je dočekala ravnateljica bolnice te nam ispričala o tragičnoj nesreći Vukovara 1991.,a pogledali smo i film,te razgledali bolnički muzej. Nakon posjeta bolnici otišli smo za Aljmaš u crkvu Majke Božje od Aljmaša u kojoj smo zajedno sa hodočasnicima iz Sinja imali svetu misu. Po završetku mise,imali smo pauzu nakon koje smo se zaputili u Đakovo kako bi posjetili i razgledali đakovačku katedralu. Za razliku od Đakova,koji je bio lijep doživljaj,posjet Vukovaru je bio protekao u tužnom tonu i suzama hodočasnika za sve one jadne ljude koji su pobijeni 1991. Vukovar je danas većim dijelom obnovljen,ali još ima dosta tragova rata. Vidljivi simboli koji ističu patnju i stradanje Vukovara su vodotoranj,silos,barokna palača,ali i mnoge kuće koje još stoje u ruševinama. A uza sve poginule tu su kao simbol Vukovara i pokojni general bojnik Blago Zadro,novinar Siniša Glavašević,Mladi i Stari Jastreb. Vukovar kao grad povijesti i kulture,više nije onaj isti Vukovar. Tužan i tih stoji na braniku svoje Hrvatske,ali kao najveći simbol patnje i stradanja hrvatskog naroda. I dan danas nitko ne odgovara za sve one zločine počinjene u Vukovaru od srpske strane. A među tim zločincima posebno su se isticali V.Šljivančanin; M.Mrkšić; srpska dobrovoljačka garda poznatog zločinca Ž.Ražnatovića Arkana pa i jedan zloglasni Makedonac,general JNA,Stojanovski. Pod dubokim dojmovima kao i svi hodočasnici,stigli smo oko 23.30h u Cerovnik. Te noći nije htio san na oči jer su slike Vukovara i sjećanje na njegovu tragediju lebdile pred očima. Preteško je to i za opisati,a da ne govorim kako je onda onim jadnim,ispaćenim i neshvaćenim Hrvatima u Vukovaru koji danas tamo žive sa sjećanjima na svoje najmilije koje im je rat odnio. Moraju živjeti sa tim ranama. A reći ću da je Vukovar i moja rana, i rana cijelog hrvatskog naroda i isto me se tiče jer volim svoju Domovinu i svoj narod. Baš kako i moja seka govori kako nikad ne smijemo zaboraviti što su nas učili otac i majka,a ponajviše pokojni djed Stjepan,uvijek moramo znati tko smo i što smo. S ponosom govorim da sam Hrvat i ne sramim se toga. I nikad neću zaboraviti tko sam i što sam. Isto tako neka nikad narod ne zaboravi VUKOVAR!

21 studenoga 2010

"Plamen svjetla za Škabrnju”

 

foto by: Oskar Šarunić

19.obljetnica stradanja Škabrnje

foto by: Muki OG

Možda Bog i oprosti im grije,a Škabrnja oprostit im neće...

U središtu Ravnih kotara,svega 15-ak kilometara od Zadra,nevina kao suza stoji Škabrnja-simbol patnje i stradanja hrvatskog naroda. Ostat će vječno zapamćena u sjećanju i povijesti našega naroda kao i herojski grad Vukovar. Govorim sada o tužnoj prošlosti Škabrnje. 18.studenog 1991.godine isto kada je pao herojski grad Vukovar,u Škabrnji se dogodio stravičan masakr nad mještanima Škabrnje. Hrvatska se tih ratnih godina opet, po tko zna koji put u povijesti, borila da očuva Domovinu od zlotvora koji su je htjeli za sebe. Ovoga puta,1991.god.,borila se protiv JNA i podivljalih četničkih hordi i njihove bolesne ideologije da nam otmu Domovinu,a Hrvate izbrišu sa lica zemlje. Tog nesretnog 18.studenog 1991. uz pomoć JNA,podivljale četničke horde krenule su u istrebljenje Škabrnje i Škabrnjana. Nedužne ljude doslovce su izvodili iz njihovih domova,ubijali i masakrirali,a od domova im napravili prah i pepeo. Sravnili sve sa zemljom kako bi mogli reći: "Nisu tu ni bili". U tom stravičnom pokolju ubili su i masakrirali 31 nedužnog civila,13 pripadnika HV-a,a ukupno u Domovinskom ratu Škabrnja je imala 55 civilnih,te 25 vojnih žrtava,a 6 Škabrnjana je poginulo u minskim poljima od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava nakon rata. Za vrijeme višegodišnje okupacije u Škabrnji je poginulo još 10 hrvatskih branitelja iz susjednih sela,te dvoje civila iz drugih mjesta. Unatoč svoj toj mučnoj prošlosti,obnovljena i uzdignuta iz pepela,Škabrnja danas i dalje živi. No,ratni ožiljci će uvijek biti prisutni i nikada neće zacijeliti,iako se to na prvi dojam na Škabrnji i njenim Škabrnjancima ne primjećuje. Ove godine,18.studenog,Škabrnja je obilježila 19.godinu stradanja Škabrnje i Škabrnjana. Tim povodom u Škabrnju su pristizali hodočasnici sa svih strana naše Domovine,a svoj dolazak su najavili i predsjednik RH Ivo Josipović,predsjednica vlade RH Jadranka Kosor,te ostali najviši dužnosnici RH. Svoj dolazak u Škabrnju najavili su i hrvatski branitelji,te braniteljske udruge. Tek da napomenem,vezano za premijerkin i predsjednikov dolazak u Škabrnju-ovo je bio njihov prvi dolazak u Škabrnju otkako je nakon višegodišnje okupacije oslobođena. A ako se pita mene,braniteljsku populaciju i hrv. narod,nisu ni trebali dolaziti. Jer za njih taj dolazak u Škabrnju i poklon nevinim žrtvama je bio tek najobičniji protokol,kao i svi ostali koje su do sada u svojoj političkoj karijeri morali obaviti. Malo se pojaviti,cerekati se u kamere,naslikavati,ljudima "prodavati maglu",usput,ako je moguće, pokupiti koji pozitivni bod (jer u očima hrvatskog naroda su i prenisko pali),položiti vijence,upaliti svijeće i sjesti u fina kola pa put Metropole,kako bi mogli reći da su i to "odradili". Svoj dolazak u Škabrnju najavila je i Udruga HVIDR-a Črnomerec iz Zagreba. Koristim ovu priliku da se posebno zahvalim HVIDR-i Črnomerec čiji je predsjednik Renato Šelj i stručnoj suradnici Hvidre,Draženi Čović koji su me pozvali da sa njima i predstavnicima ostalih braniteljskih udruga,te Udrugom Hrvatska bašćina hodočastim u Škabrnju. Organizatori putovanja bili su: Udruga HVIDR-a Črnomerec;predsjednik Renato Šelj i Udruga Hrvatska bašćina;predsjednica Jasenka Polić-Biliško. Ostali sudionici bili su: Udruga Bosansko-hercegovačkih Hrvata;predsjednik Mile Stanić, Udruga Hrvatski obrambeni red;predsjednik Branimir Petener, Udruga Savez bugarskih carskih časnika;predstavnica i novinarka Diana Glasnova,Udruga Hrvatsko žrtvoslovno društvo;predstavnik Željko Tomašević,Udruga Zagrebačkih branitelja Vukovara;predstavnik Branko Vukovarac,Udruga Hrvatsko narodno vijeće BiH;predstavnik Mate Gogić, Udruga Branitelja 204. brigada Vukovar;predstavnik Josip Horvat, Udruga hrvatskih branitelja 1990.-1996. RH(UHB);predstavnica Dražena Čović. Polazak je zakazan u 6h ujutro ispred ZU HVIDR-a Grada Zagreba. Uz molitvu koju je predvodila gospođa Jasenka Polić-Biliško,krenuli smo put Škabrnje, autobusem i vozačem koji nam je ustupio MUP RH. Hvala im na tome. Usput smo se zaustavljali u Posedarju i Islamu Latinskom kako bi upalili svijeće poginulim pripadnicima 1.i 3. gardijske brigade, te ostalim pripadnicima HV-a. Napokon Škabrnja. Stigli smo oko 11h, neposredno prije početka misnog slavlja održanog za sve poginule u Škabrnji. Kako je crkva Uznesenja BDM bila prepuna vjernika,ostali smo stajati sa ostalim hodočasnicima pred crkvom prateći sv. misu. Po završetku mise,u kripti crkve prikazan je film pod nazivom "Sjećanje na stradanje Škabrnje". Nakon toga,u 14h slijedilo je polaganje vijenaca na spomen-obilježje masovne grobnice. U 14.30h slijedila je središnja komemorativna svečanost na Trgu dr. Franje Tuđmana,potom je uslijedilo formiranje povorke koja se uputila prema spomen obilježju za poginule u Domovinskom ratu (groblje Sv.Luka Škabrnja). Potom je upriličeno polaganje vijenaca izaslanstava i molitva odrješenja. Vijence i svijeće su,prema protokolu,najprije polagali predsjednik RH Ivo Josipović,predsjednica vlade RH Jadranka Kosor,te ostali državni dužnosnici i izaslanici,predstavnici općina i županija,braniteljske i ostale udruge. Zajedno sa g. Željkom Tomaševićem,predstavnikom Hrvatskog žrtvoslovnog društva,te g.Zvonkom Lovrenčićem,veteranom 1.gardijske brigade,položila sam svijeće i vijenac u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva kod Središnjeg križa na groblju. Također se sa velikom zahvalnošću moram osvrnuti na mog dragog prijatelja Oskara Šarunića koji je sa toliko srca i požrtvovnosti cijeli dan bilježio sva događanja u Škabrnji slikovnim i videozapisom,a koji mi je ujedno velikodušno ustupio i svoje fotografije kako bih ih mogla zajedno sa svojima objaviti na blogu. Hvala ti,dragi Oskare, na toj lijepoj gesti. Na povratku sa groblja,pred crkvom Uznesenja BDM,ispred kipa dr.Franje Tuđmana zajedno smo još jednom izmolili molitvu za Škabrnju i njene žrtve,a nakon toga i otpjevali pjesme: "Bože,čuvaj Hrvatsku" i "Od stoljeća sedmog" pod vodstvom naše drage gospođe Jasenke Polić-Biliško. Oprostivši se od Škabrnje i Škabrnjana,krenuli smo put Zagreba. U Lici smo stali kako bi se odmorili i osvježili,ali i upalili svijeće kod spomenika hrvatskim braniteljima i kod spomenika Mile Budaka. A opskrbili smo se i vodom koju smo sa Vrela mudrosti ponijeli svojim kućama. Putem do Zagreba u sebi sam razmatrala o događajima u Škabrnji i Škabrnjanima i njihovoj tužnoj prošlosti. Pomislih tada u sebi: "Život ide dalje,sve dalje odavde,ali rane koje nose oni ljudi u Škabrnji,nikada neće zacijeliti." Svim Hrvatima koji imaju u sebi osjećaj domoljublja rekla bih da su te rane tu da nas podsjete kako se nikada ne bi zaboravilo, i da su tu kako bi svoju ljubav prema Domovini i svome narodu još više produbili i učvrstli,te ostali i u ovo teško vrijeme još više povezani i složni kao i onih tužnih ratnih godina. Dragi moji,učite svoju djecu o povijesti našega naroda jer tako je mene učio i moj pokojni djed i u meni je to danas duboko usađeno. Mogu mu samo biti zahvalna na tome i ponosna što me učio tim vrijednostima. A tako bi svi trebali kako nam djeca ne bi živjela u neznanju i zabludi jer nažalost,danas vražje sile,antikristi i masoni opako se trude da nas poraze i učine da se sramimo svoje vjere,nacionalne pripadnosti,a isto tako i Domovinskog rata koji nam je svetinja,a oni njega nazivaju zločinačkim ratom Hrvata protiv Srba,branitelje i generale nam izjednačuju sa krvnim zločincima koji su taj rat i započeli,a Hrvati su morali braniti našu nam svetinju: VJERU,OBITELJ I DOMOVINU. I kako i sama pjesma našeg pjevača Dražena Žanka kaže: "Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,tom ne može nitko prošlost da izbriše. Mi smo tu odavna,svi moraju znati: TO JE NAŠA ZEMLJA,TU ŽIVE HRVATI. OD STOLJEĆA SEDMOG,TU HRVATI DIŠU..."

17 studenoga 2010

Sjećanje na žrtve Vukovara i Škabrnje

      Heroji ne plaču,i kad gube,pobjeđuju,heroji ne mole,zube stisnu i prebole….

      Škabrnja Vukovar

Ne mogu ja sa njima,srce moj narod sluša,i to ću reći svima: “Ja nisam prodana duša!”

Možda Bog i oprosti im grije,al Škabrnja oprostit im neće!

..opet će u vrtu  procvitat bajami i livadam’ tvojim igrati se janjci,uvik će uz komin i bukaru pivati o tebi tvoji Škabrnjanci…

I boli me sjećanje dok Dunav tiho protiče….

Ima jedan grad mome srcu drag,ima jedan grad slavonski…gori na braniku svoje Hrvatske…

Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće VUKOVAR!

Zapamtite Vukovar

05 kolovoza 2010

Još se jedan bije boj, tamo u zemlji dalekoj...

Heroji se nikad ne zaboravljaju

Za naš život svoj su dali,za Domovinu pali…

Za ljubav se gine,zbog Hrvatske diše

Posvećeno ogulinskom general pukovniku Petru Stipetiću

Mojoj lipoj zemlji Hrvatskoj

Povratak bojovnika 143. ogulinske domobranske pukovnije iz Oluje

Ratni put 143. ogulinske domobranske pukovnije u Oluji

Bojna Čavoglave

Bili cvitak

Prva suza moje Hrvatske

15 godina ponosa i slave

 

Svim građanima RH,a osobito hrvatskim braniteljima,obiteljima

poginulih hrvatskih branitelja,te herojima Domovinskog rata

iskrene čestitke povodom 15. obljetnice Dana pobjede,domovinske zahvalnosti

i Dana hrvatskih branitelja.

03 srpnja 2010

Živi i rasti,Filipe...

Dragi Filipe,srdačne čestitke za tvoj 11. rođendan! Dobro je što postojiš. Jedinstven si. Nešto posebno.Nastao si iz ljubavi,jer samo ljubav stvara ljubav. Nitko ne diše kao što dišeš ti. Nitko ne osjeća kao što ti osjećaš. Tvoj rođendan podsjeća na tvoje rođenje. Sve je tada bilo još pred tobom. Ti još nisi bio posve određen. Bio si neispisani list.
Sada si postao knjiga iz koje mogu čitati. Možda poželiš da ponešto ostane nezapisanim u toj knjizi. Ali ja rado iz nje čitam. Postao si jednu godinu stariji. Ti zračiš sasvim posebno . Rado sam u tvojoj blizini. Uza te se osjećam dobro. Iz tebe zrači nešto što širi dobro, nešto što razveseljava. A ti možda uopće ne znaš čime zračiš. Želim ti reći koliko mi znači to tvoje zračenje,kako od tebe dolazi nešto drago,nešto blago,kako mi dobro činiš. Zahvaljujem ti što si takav kakav jesi. Pred tobom je još jedna nova godina. Želim ti da ovome svijetu u ovoj godini uzmogneš svoj trag utisnuti jasnije,da to bude trag ljubavi,trag kojim će i drugi rado ići,koji drugima pokazuje put,koji i druge poziva da te slijede na putu života. Radujem se tvom nastajanju i onome što si do sad postao. I napeto očekujem što će još od tebe biti,tko postati... jer ti si naš "gaudium et spes" ( radost i nada ). Mnogo te volimo!! ŽIVI I RASTI!! SRETAN TI ROĐENDAN!!