Stigao je i taj dan...svim ljudima dobre bolje, a osobito Hrvatima sve najbolje sto se moze pozeljeti u ovoj nadolazecoj 2014. godini, a nadasve pozdravljam hrvatske branitelje i njihove obitelji...bez njih ne bi bilo ni nas ove noci...hvala im na svemu...od srca,autorica bloga i njena obitelj...SRETNO!!! :)

https://www.youtube.com/watch?v=VGtlHNjA-6c&feature=youtube_gdata_player

Tako malo fino eto zazvonio je moj telefoncic, bas nesto je knjigica bila u fazonu...koja knjigica?! kaze moj dragi cvrketavi glasic: " Pali auto i vamo dolazi." Sta je sad? Ma pali auto i dolazi! Dernek je...jel dolazis? Ma dolazim, dolazim... :) ... cek, evo samo sto nisam...dođe ja i imam što vidit...dernek do daske...nema leci prije zore... igraj, Mare... ;)

https://www.youtube.com/watch?v=kHrTgyElHQ4&feature=youtube_gdata_player

Tako nesto malo ja i Tatino Cetvrto Dite sjedimo i razgovaramo nesto i naidje meni osobito drago lice...u moru poznatih lica danas meni najmilije je bilo kad sreli smo njega...od sve te moje krvi zive, ja najvise volim i cijenim njega...to moja krv je ziva...i uvik kad ga sretnem, ili ide u knjiznicu, ili iz knjiznice...nadasve mi je to milo sto voli citati...kaze, cita kad je i na strazi...to krv je moja ziva... i njegova pjesma... pa dobar Vam ovaj zimski dan... :)

https://www.youtube.com/watch?v=hKAOXDkg8Jo&feature=youtube_gdata_player

Poseban pozdrav u Glinu...čujemo se, brate...do tad budi jak...

https://www.youtube.com/watch?v=ZKq8GWzML1o&feature=youtube_gdata_player

Djetešce nam se rodilo,u jasle se položilo,Isuse mileni,Bože moj,srce ti dajem da sam Tvoj... Čestit i blagoslovljen Božić i Isusovo porođenje svim rimokatolicima u svijetu,a osobito Hrvatima u svijetu,ali i mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj,mojim Cerovničanima u Cerovniku,ali i gdje god da sad jesu... :)

Dašenjko ga malo zadirkuje...no,nije škakljiv... :)

Na redu je polaganje prometnih propisa i pravila te vožnja zaprege... :)

Na slamici svojoj zobenoj najlijepšoj... :)

On uživa u svojoj štalici nakon lijepog sunčanog zimskog dana u prirodi... :)

On najprije se bojao jahanja,ali ja rekla sam da se nema čega bojati i da samo sluša što mu kažem...i evo ga...još galop da savlada...malo prebrzo galopira...no,to još moramo usavršiti...i to je to... :)

Mi vjerovali smo u njega svim srcem i znali smo da ćemo ga uvježbati sve što treba...Morica uspješno polaže ispit po ispit iako su mu zlikavci rekli da je razmažen i da nikada neće biti ujahan...on dokazao je suprotno... :)

Bilo je ovo zaustavljanje ispred Ankine Ivine kuće...ruta je bila kroz selo do Podjam...pa nazad do Zavrta i jahanje po njivi Tabla... bilo je vrlo zgodno gledati kako moj konjić sada sluša Dašenjka... :)

Dašenjko ga uvijek nagradi za svaku dobro odrađenu vježbu...jahao je sada bez vodiča...samo on i Morica... :)

Call me cowboy... ;)

                                         

                                         http://www.youtube.com/watch?v=cNrCDZEj-gI

Bio je to mali odmor prije lonžiranja i jahanja...i bilo je,naravno,umiljavanje...nije njegov instruktor tako strog kao gospodarica npr.... :)

On trenutno misli da je mravojed pa svoje posjetitelje prenjuška u cijelosti i ispretura sve džepove jer misli da imaju jabuku ili čokoladu za njega...neki njegovi obožavatelji ne dolaze bez jabuke ili poslastice...rekla sam da može i bez toga jer će ga još više razmaziti...no,oni ne slušaju pa mu ugađaju na sve mile načine...jer žele njegovu pusu i pažnju...Morica ponekad uzvrati pusom...ali samo po njegovom odabiru...nedavno je Borisu na lageru skoro pojeo mobilni jer je mislio da je to u džepu čokolada...o,ne,nije bila čokolada...on malo je bio nestašan pa je Borisu ispreturao sve džepove u potrazi za čokoladom...no,njegov instruktor Dašenjko je učinio ono što sam mu rekla da mora kao njegov instruktor učiniti...i poslušao je Morica...sada je kulturniji iako još uvijek misli da je mravojed... :)

Country roads take me home... bilo je to jednog lijepog i sunčanog zimskog dana...naime,zima je ovog ljeta topla i lijepa...idealno za izlazak u prirodu...šetnjicu neku,ali i western jahanje...bez sedla,jasno... :)

Ja rekla sam da je koledž "The West is the best" uistinu the best... djeluje..o,kako dobro djeluje...diciplina,disciplina i samo disciplina...Morica je sada najbolji student koledža na odsjeku za razmažene i nestašne posavske konjiće... :)

                                           

                                           http://www.youtube.com/watch?v=LtNnODgACkc

Malo previše ironično,zar ne?

                                           
                                           http://www.youtube.com/watch?v=3eEz0ZhuqTw


"Kad iz davne i daleke prošlosti više ničega nema,nakon što ljudi umru,a stvari se slome,još sam uporniji i vjerniji,ostaje miris i okus poput duša. Spreman da nas podsjeti,čeka,nada se trenutku i podnosi u maloj ,gotovo nevidljivoj kapljici postojanja nepregledna sjećanja."

Thompson - E moj narode

Ne mogu ja sa njima...

Hvala svima koji su izišli danas na referendum i glasali ZA OBITELJ. Hvala svima onima koji nisu dvolično i prljavo igrali...hvala im što nisu dušu vragu prodali pa podmuklo nosili iskaznice promatrača ispred katoličke crkve i bedž biračkog odbora istovremeno...kako gnjusno,kako gadno i komunistički podlo...hvala onima koji su nosili samo jednu iskaznicu...hvala što se nisu prodali za tih mizernih 300kn...hvala što nisu mizerija...i hvala dragom Bogu što nisam danas dan provela sa prodanim dušama...jer ne mogu ja sa njima...ne možeš,brate,sa takvima nešto stvarati...

I na 5.11 kapi se zahvaljujem...ja ju uvijek rado nosim... kaže uvijek: "Always be ready!"...i hoću,brate...i hoću i dalje... ;)

                                       
                                            http://www.youtube.com/watch?v=2vNrd0y9IIk

Ja sam tada dolazila iz osobnog gušta na streljanu,ispališ dvadeset-trideset metaka i baš ti je sve onako dobro...a on je uporno vježbao za to što je vježbao...svaki dan,dva puta...ja nadasve cijenim snajperiste...ja zahvaljujem na svemu što me naučio tamo,a nije stigao moj otac....pozdrav našem snajperisti... i neka ga Bog čuva svugdje... :)

                                              http://www.youtube.com/watch?v=pLvSuAznnks

;)

                                            

                                           

                                            http://www.youtube.com/watch?v=Mlahvvymkxc

Za nas koji ih obožavamo... ;)

                                            http://www.youtube.com/watch?v=06H_6oI4EK4

Bookeraj... :)

                                         http://www.youtube.com/watch?v=FOIjvHjK0Rw


                                              "Biblioteke se ne prave. One rastu."  :)

Tog dana ja došla sam kući i zatekla meni drage ljude u gostima. Bio je sa njima i jedan mali dječak. Bila sam radosna što ih opet vidim. Mami je odmah rekla: "Pogledaj što si dobila..."
Ja pogledala sam i vidjela crvenu ciciban vrećicu. Otvorila sam i u njoj knjigice. Čovječeee,rekla sam...kako dobro...izvadim knjigice i vidim da su sve od našeg hrvatskog spisatelja. Zanimljivo je i to i to baš obožavam,čovječe,taj spisatelj je rođen na isti dan kao i ja...woooow,to mi je bilo baš zakon...volim to...baš namerno volim...znala sam da su to dobre knjige jer već sam čula o njima...ok,shvatila sam da je tih pet knjiga,tj. tih pet naslova pomno odabrano...nasmijala sam se i nisam mogla vjerovati kako neobično je ovih dana...od njih pet lijepih naslova i od Čovjeka Vuka neki dan još jedna knjiga o ženama koje trče s vukovima...ja bila sam radosna zbog toga...to su ljudi koji znaju birati...baš ugodno mi je bilo...a onda mami kaže da nisam još sve vidjela...da,mislim da sam još nešto vidjela u vrećici...pogledam i vidim nešto lijepo i šareno...čovječeeee,to su pravo prave pletene bosanske pape...ja ih obožavam...imam još nekoliko pari ličkih papi od ovčje vune sa ukrasima koje mi je moja babi iz Modruš isplela...tako ih volim...više nego bilo kakve pape na svijetu...a ove bosansko bosanske su me također obradovale...kao i knjigice...zato ja volim kad imam vrijeme samo za sebe kada mogu čitati. Jednu večer sam tako zaboravila prošetati Puppija zbog knjigica...ovim putem mu se duboko ispričavam jer ja to nisam namjerno učinila,ja uživjela sam se u knjigicu i zaboravila na sve...i da,baš neolim kada me netko zove na telefončić,ometa,dolazi i tako to dok ja čitam...a jednog dana,kako često kupujem knjige,ja imat ću pravu malu biblioteku...ja radujem joj se...i naravno šaljem jedan zimski pozdrav u Rijeku i hvala za knjigice i pape...i naravno,hvala i na knjigici o ženama i vukovima...hvala,hvala,hvala...  :)  <3  :*

Dobar dan... :)

                                               http://www.youtube.com/watch?v=a2_ss9y-VjE

Možda Bog im i oprosti grije...a Škabrnja oprostit im neće...

                                         
                                         http://www.youtube.com/watch?v=BL9P4WUu2qQ

Ima jedan grad mome srcu drag...postoje dragi ljudi koje znam...a svako dijete iz Vukovara podsjeća me na malu Katarinu sa fotografije,ali podsjeća i na Katarinu Jurić,djevojčicu iz Vukovara koja je sa mnom išla u razred u Zagrebu...podsjeća svako lice djeteta iz Vukovara na Vukovar i na sve one patnje koje su nam braća Hrvati prošli '91.,ali koji i dan danas još uvijek prolaze vrlo teško razdoblje u Vukovaru...baš tužna su to vremena...čak tužnija sad kada smo u slobodnoj Hrvatskoj...ne znam...ali svaka suza naših Vukovaraca boli i sve nas...pamtimo i mi te suze...

                                           

                                           http://www.youtube.com/watch?v=PWiDJ3yUgcs

Zapamtite Vukovar...

                                         

                                         http://www.youtube.com/watch?v=G0YDXRxDDqw

Udružite se,umrežite se,družite se,komunic(z)irajte... pa se ti umreži,druže...

                                           http://www.youtube.com/watch?v=nfmK-ldhMZg

Udri u dugmetaru zbog drugova i družica,napravimo kolo sve do Titovoga Užica... (pa se ti sad druži s njima,druže...) ... ;)

Školski sat je završio,na obostrano zadovoljstvo jer psić Puppi je vrlo nestašan i zaigran psić...fotografirano za vrijeme predaha,između dva predavanja...oh,taj Gospodin Žoj...ponekad je brilijantan,a ponekad takav gad... :)

Iščekujući svog novog kandidata prije početka sata vožnje...kandidat je nestašni psić Puppi... ;)

Ovih dana postao je ovlašteni instruktor vožnje na Vau-mijau koledžu...;)

Vrlo je revan student koledža "The West is the best",no jedna sitnica bila je dovoljna da dođe do velikog incidenta u Cerovniku i Green Cityju...i mravi su uznemireni...i meni je žao...

Nedavno se dogodio strašan incident...ništa začuđujuće,to smo mogli i očekivati...on silno je napao Gospodina Žoja Milforda,njegovog rektora i dekana sveučilišta "The West is the best"...naime,Morica je vrlo revan student druge godine koledža "The West is the best",a studira lijepo i kulturno ponašanje,disciplinu,ujahavanje,vožnju zaprege i ostalih vještina na Odsjeku za razmažene i nestašne konjiće...jednog jutra izbila je svađa i incident u štali na Moričinoj adresi 39c...tog jutra mi je zazvonio telefončić i hitan poziv me ostavio bez daha i k tome još i prestravio...Gospodin Žoj Milford je kao i obično vrlo poseban i čudnovat mačak...kako voli boraviti u Moričinoj blizini,on je tog jutra ušao u Moričine jaslice i gledao Moricu dok je on doručkovao svoj najlijepši doručak,djetelinu iz škalina...Morica to više nije mogao tolerirati i počeo je,prema tvrdnjama Moričinog instruktora,udarati kopitima o pod i mahati glavom da se ovaj makne iz njegovih lijepih jaslica...Gospodin Žoj je,naravno,iz napasti odbio...tada ga Morica zgrabio za leđa i i svom silom tresao glavom držeći u ustima Gospodina Žoja koji je bjesomučno mijaukao,vrištao,zapomagao i grebao Moričinu njuškicu...no Morica nije imao milosti...nastavio je i dalje mahati Gospodinom Žojem po zraku...u pomoć je priskočio instruktor Dašenjko i istrgao Gospodina Žoja iz Moričinih usta...bio je prestravljen da ga nije pregrizao ili mu ozlijedio kralježnicu...no,sva sreća u nesreći i sreća što Gospodin Žoj ima devet života pa je prošao sa manjim ogrebotinama na koži leđa jer ga je držeo samo za kožu,hvala Bogu...incident nije prijavljen na Animal police department,ali je Morica strogo ukoren,pismeno i usmeno,a prijeti mu i isključenje sa koledža zbog napada na rektora i dekana,Gospodina Žoja Milforda,inače vrlo uglednog i utjecajnog predavača na Sveučilištu i koledžu "The West is the best". No,zasad je na uvjetnoj. Iz studentskih krugova se čuju govorkanja da je Gospodin Žoj opaki vrač i da je htio opanati Moricu,no ne možemo potvrditi te informacije. Ono što još čujemo da je Gospodin Milford postao tog jutra heroj ulice preživjevši brutalan napad od strane njegova omiljenog studenta. Isto tako doznajemo da je Gospodinu Žoju ostalo još osam života. On sam ništa nije htio komentirati. Ostaje pitanje: "Da li je simpatični Gospodin Žoj Milford uistinu opaki mačak vrač ili su to samo paramiče priče?"
Do nekog idućeg javljanja,draga djeco i ostali čitatelji,laku noć...  :)

Ima jedan konjić vran... ;)

Ima jedan konjić...ne zove se Jablan kao iz ove pisme...on ima svoje imanje,svoju kuću,39c i svoju do kraja svijeta najlijepšu livadu...na njoj uživa do kraja livade...ponekad bi se htio igrati sa Milkicama,Srnkicama i Magom,ali oni bježe od njega jer je velik i jak...a on se sa njima htio samo malo družiti...on mislio je da su to njegovi konjići sa pašnjaka iz njegova djetinjstva...no,strpit će se već on do njegovog najlijepšeg proljeća...  :)

Ja se kunem i zaklinjem... ;)

Ja se kunem i zaklinjem,neću piti rujna vina,niti jahat konja vrana,konja vrana Jablana. Aj ne prođe ni nedilja,ja se napi rujna vina i uzjaha konja vrana,konja vrana Jablana... ;)

Stihove otpjevao: Dragan Gašparović,dedi moj jedini. :)

Za nas kišne ljude...dobar dan... :)

                                            

                                              http://www.youtube.com/watch?v=ilEH8e5cjjg

"Prema legendi,nekada davno, nakon što su se udružili u prvi čopor,vukovi zapjevaše beskrajnu pjesmu sreće…
Tajanstvena pjesma privuče Mjesec koji se u želji da što bolje čuje pjesmu, potpuno zaobli,ispuni. Ponosni na ovakav uspjeh vukovi stadoše pjevati s dvostrukim žarom…"


Neobična su ta stvorenja,ti vukovi. Oduvijek sam im se divila. Iz Stipanovog djetinjstva,to su bili vukovi koji su u čoporima dolazili u sela i klali blago,pse...A sve to jer su bili veoma gladni. Često su pred očima djece koja su kao mali pastiri čuvali svoje blago napadali blago i odnijeli sa sobom svoj plijen. Naročito janjad. Bojala sam se tih vukova. Već dugo ih se ne bojim jer sam imala priliku boraviti sa njima svaki dan i hraniti ih,promatrati. Jednom se jedan vuk iz čopora razbolio i timaritelji su pozvali ekipu sa veterinarskog fakulteta koji su došli po vuka. Jedva su ga uhvatili. Morali su ga uspavati injekcijom kojom su ga gađali iz puške. Ali prije toga čopor je okružio bolesnog vuka i nisu dali da se dođe do njega. Bili su vrlo tihi i preplašeno gledali iz kuta u kojem su stajali. Jedva su došli do bolesnog vuka i odnijeli ga na liječenje. Bilo mi je žao čopora kao i bolesnog vuka koji je otišao u sanatorij. Ostali vukovi iz čopora bili su potišteni i skupljeni u hrpicu u kutu iz kojeg su preplašeno promatrali danima. Toliko su bili potišteni da danima gotovo i nisu jeli. Iako su svaki dan dobivali lijepo,svježe,sirovo meso,oni nisu htjeli jesti. Tako mi bilo žao zbog toga. No,došao je i dan kada su čoporu vratili njihovog vuka. Bio je sada izliječen,iako iscrpljen,no bio je opet sa njima. Najprije ga nisu prihvaćali i odmicali su se od njega,a onda su postupno prihvatili svog brata vuka. Nakon toga dugo su ga njuškali i lizali mu lice,uši. Nevjerojatan mi je to bio prizor. Predivan. Nisu ga zaboravili. Nisu ga se odrekli. Postepeno se život u njihovoj nastambi vratio u situaciju kakva je bila i prije nego li je ovaj vuk obolio. No,sada sam ih svaki dan voljela sve više. Nisam ih se bojala. U nastambu si mogao ući,ali morao si poštovati tu neku diskrecijsku liniju koja nas je dijelila. Redovito sam im odnosila hranu i vodu,a oni su poštovali to iz svog kutka kao i to što sam bila na pristojnoj liniji od njih. Tek kada bih izišla iz nastambe,oni su se pomalo,jedan po jedan primicali hrani i prema hijerarhiji dijelili svoj obrok međusobno. Kada bih mogla,dugo bih ih promatrala. Uistinu su pametna i nevjerojatna stvorenja. Toliko sam ih zavoljela kada sam otišla odande,dugo su mi još nedostajali. Zato sam ponekad odlazila da ih posjetim,gledam i divim im se. U mom Cerovniku sam samo dva puta u životu vidjela vukove. Jednom je,prije nekoliko godina jedan čopor vukova prelazio ispod našeg imanja. Bila je zima,bili su gladni,ali nisu dolazili u dvorište. Otišli su preko dubokog snijega njivama u Klanac i tko zna kamo. Neku noć mi Snežana priča da je vidjela vuka na našem imanju. Kaže,stajao je ispod voćkice i gledao u Puppija koji je strašno lajao. Nisam znala što da mislim. Možda je ipak bio vučjak,a ne vuk? Ali ipak,prošlog vikenda je bila lijepa i vedra noć. Mi imali smo goste. Puppi je opet ludo lajao. Otišla sam vidjeti što se događa. Došla sam do dedine kuće,Puppi je sada prestrašeno lajao. Pogledam prema voćnjaku i vidim ga ispod stabalca šljive. Bio je u sjeni,stajao nepomično i gledao prema Puppiju,a svjetlo ulične rasvjete je ipak otkrivalo tijelo i lik vuka. Ne znam što tako,ali krv mi se sledila,ruke su mi se sledile. Zašto sam se toliko prepala vuka? Pa nisam ih se bojala,a sad nekih trideset metara od mene stoji vuk. Neustrašivo i sigurno gleda u mene i Puppija. I šuti. Ja pljesnula sam dlanovima. Vuk se tako lagano i elegantno okrenuo i pošeo prema mraku u voćnjak Anke Jerkove i preko našeg sloga prema Zavrtu. Osvrnuo se i zastao na sekundu,a onda produžio u noć. Čovječe,ja rekla sam,Puppi,on je došao ili po tebe ili po mene. Vidiš,ništa se nije bojao. Znam da čagljevi ove godine luduju i zaklali su već nekoliko pasa u Josipdolu,ali kod nas ne dolaze na imanje iako ih ima u obližnjoj šumi. Puppi je i dalje lajao,a ja sam još ostala stajati kao ošamućena od prizora. Pomislila sam,pa dugo ih nisam vidjela. Morala bih otići i posjetiti. Sada su već stari,ali ipak ih volim vidjeti. Ali kako ja nisam otišla u Zagreb,oni poslali su svog vuka samotnjaka da me opozori. Da,morat ću ih svakako posjetiti uskoro. Podsjetilo me to i na jednog neobičnog gosta ove jeseni na dedinom imanju. Bila je to ptica koja ne pripada našim krajevima,ali magla i noć su je zatekli na putu i sletila je na naše imanje. Nekoliko večeri je ta ptica boravila u Snežaninom cvjetnjaku ispod ruže,u voćnjaku ispod stare kruške i na orahu. Ja nisam mogla vjerovati što vidim pa sam te večeri probudila Snežanu da ga vidi. Nazvala sam ga Jona (Jonathan). Vidio ga je i Ive i dugo smo stajali na cesti i gledali ga i pričali. A onda je te nesretne nedjelje Jona ubijen. Puppi je ludo lajao,ja ustala sam se da vidim što je. Ispod kruške su se borili Gospodin Fox i Jona. Gospodin Fox je bio daleko jači i slomio Joni desno krilo i zaklao ga. Iako sam ga pokušala otjerati,ovaj nije mario uopće. Samo ga je uzeo i polagano nestajao u ranu zoru,u 4:13h tog nedjeljnog jutra. Kako je bilo tužno to jutro. Više nije bilo Jone. A svaku noć nam je kliktao. Neobično neobični događaji. No,dobro,ni Cerovnik nije obično selo pa eto,tako dakle... Ja rekla sam Joni jedne večeri preko prozora da ovo nije kraj za njega i nije dobro što spava na tlu ispod kruške. Nikako nije bilo dobro. On nije pripadao ovamo i znala sam ako danju ne ode odavde,neće biti dobro. I nije bilo. Ne znam,možda se ovaj vuk samotnjak neće više pojaviti. Nadam se da nam neće odnijeti Puppija,našeg vjernog čuvara. Čuva on i moga Moricu od konjokradica. Ja zaključavam ga noću kako mi ga ne bi ukrali kao i Stipanovu janjad prije rata. Tko zna? I danas baš neki čudan dan. Hodam gradom i sretnem dosta poznatih ljudi. Neka draga lica,a neka ne. I tako dakle,ja izlazim iz trgovine u kojoj ja kupila sam dvije knjige i na samom izlazu ja sretnem čovjeka kojeg nisam vidjela već duže vrijeme. Kako ja volim promatrati ljude prije nego li ih upoznam,ja svakog čovjeka dobro promotrim i dam mu novo ime. To onako prema osobinama životinje na koju me podsjeća. Ovaj čovjek me već dugo podsjeća na vuka. Ja rekla sam mu da ga zovem Čovjek Vuk. On se ne brani. Samo se nasmiješi. Zna i on da je tome tako. Da,jer ima vučje oči i pogled. Uvijek tih,uvijek sve vidi,a najbolje voli gledati iz prikrajka. Baš neobično,ali tako je. Porazgovarali smo malo i rekla mu u šali: "Jesi li ti onaj vuk koji je došao na naše imanje prije nekoliko večeri?" On nasmijao se i rekao: "Tko zna,možda sam baš taj." Odgovor mi je bio predobro predobar i zajedno smo se nasmijali. Prolaznici na ulici su gledali čemu se smijemo,ali ja nisam marila. Baš neobično,baš neobično,baš čudnovato...i pozdravili smo se i nastavili dalje. Tko zna,možda je on baš taj vuk samotnjak što stoji ispod našeg stabalca u noći punog mjeseca...?      


                                http://www.youtube.com/watch?v=nKJRKgTBAPQ

Ne znam,brate,čiji li je ono konjić vrani,al znam da je lijepota i divota od konjića i da je iz Zagorja...ja morala sam zaustaviti automobil da ga malo gledam,da ga pitam čiji je,da ga malo fotografiram...o,kako je još umiljat...do kraja livade i do kraja Zagorja i nazad je umiljat...baš nije mi se dalo od njega,ali stvorila sam kolonu na cesti pa morala sam ići dalje...on stvarno je lijep...kao i moj Morica... baš mi je još lijepše ovo stvorenjce ulijepšalo dan... e,da... :)

Čiji li je ono konjić vrani? :)

Cerovnik moj najlijepši sa ovog se mjesta vidi... bio je lijep jesenski dan u moje mamike Modruša... :)

I još jedan pozdrav u “Pored rijeke granica“... :)

I uvik kad dođem tamo dobijem poruku koja kaže ovako: “ Welcome to Bosnia and Herzegovina. Thank you for using BH mobile network. Have a plasant stay itd.,itd.,... a ja u mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj...samo ima jedna rijeka,a pored nje granica...a preko rijeke “ Samo Bosnu ne dirajte“... tako,dakle,pozdrav u to prelijepo mjesto. Ja ga već dugo zovem “Pored rijeke granica“...i jučer sam pričala o tom mjestu sa jednim gospodinom. I on tamo često odlazi...posebno je to mjesto...ja ga obožavam...mi vidjet ćemo se skoro...pozdrav... :)

Hvala,ja sada sam pročitala. Pozdrav mojim Abramovićima i da lijepo doputuju u Domovinu... :)

http://www.youtube.com/watch?v=dZmLgeGOrI4&feature=youtube_gdata_player

Jesen je... :)

Trupce smo neke vozili gospodinu Stilinoviću u Zagreb...kad je vidio kako lijepe trupce za ogrjev smo mu dovezli,oko srca mu milina neka omilila... e,da... ;)

Kada bi se njih pitalo,oni bi najradije Tamićem u školu došli i pravili se važni... ;)

                                           http://www.youtube.com/watch?v=0NLeFnfUpFA

The blue bus is calling us...driver,where you taking us? ;)

                                          http://www.youtube.com/watch?v=PZBQjTF_Hpk

Tako,dakle,Jadranko nam je postao heroj. Postao je mit. A sve samo zato jer djeca vole prigovarat. Ali da djeca ne vole prigovarat,on ne bio danas bio heroj,ne bi bio mit. Sve ima svoje zašto i sve ima svoje zato. Nigdar ni bilo da ni nekak bilo. Pa je bilo i ovo sa "plavim autobusom". Ja osobno obožavam putovati autobusom i što šofer otkačenije vozi,meni još bolje nije žao karte koju kupim. I neolim kad putnici prigovaraju. Ja prigovaram samo ako sporo vozi i upadne u gužve i zastoje. Ali kad,brate,vozi kako treba pa na odredište stignemo i prije vremena,tad sam najsretnija. Zato ne vidim razlog zbog kojeg se djeca nešto stalno prigovaraju na ovo i ono..npr.,prigovori tipa: "Joj,danas smo skoro zapeli za kaktus kraj ceste! Joj,skoro smo zgazili bubamarca! Joj,komarac je zapeo u letu za bus i skoro ga srušio! Joj,danas smo naletjeli na soba i Djeda Mraza! Joj,jučer opet smo zakačili za saonice Zlog brata blizanca Djeda Mraza! Joj,skoro smo prevrnuli mravinjak pun mrava!" I stalno nešto joj,ovo,joj,ono...

Ali zato su tetke sa ladnim trajnama najbolje. One imaju najbolje prigovore. Tipa: "Joj,on tako brzo vozi da mi se pokvarila trajna i sad mi tri vlasi sjeverozapadno od lijevog ušesa stoje nahero!"

Mislim stvarno,ljudi moji,što je ovo? Kakvi su to prigovori? Ja da sam tad bila u "plavom autobusu",ja bih rekla: "Okreni nam,majstore,bus pod ručnom!"  To je zakon. To je mit. Jamačno Vam jamčim da jest.  ;)

A vi djeco,kad dođete iz školice,nemojte odmah plakat i kukat i reći mamama da ste danas zgazili cvrčka koji je pao sa bora crne smrče. Nije to lijepo. Ostane Jadranko za sve kriv. Ni Janu ne smije piti,a već ste ljubomorni. Nije to u redu. Kupite si i vi Janu pa pijte. Nemojte biti opaki. Nije to cool. Jamačno nije. Jerbo,da sam vam ja vozila taj dan "the blue bus",ja istjerala bih vas sve iz busa i rekla vam svima nek vam ćaća i mater kupe mjesečni pokaz za avion pa ćete vidjet Boga svoga kad vam Lufthansa zaračuna. Ili Croatia airlines. Pa ujutro morate najprije u Zračnu luku Zagreb da biste stigli na let 527 koji vozi u Josipdol i Cerovnik. A to nije nimalo ugodno jer čim dođete na airport same neke kontrole,sami neki milicajci,skeneri,printeri,detektori po vama obješeni.milicajca morate gledat pravo u oči dok ne prođete kontrolejšn,pa ispred vas još 100 putnika,pa prtljaga na traku,pa praznite džepove,pa otvori prtljagu,otvori laptop,zatvori laptop,pokaži hendi koji imaš,a koji nemaš. Pokaži šta ti je u kosi još osim gela,a vi,djeco,svi nosite puno gela u kosi. Bi čovjek pomislio da od šiljaka na glavi možda je kakvo oružje ili oruđe na glavi prošvercano...majke ti mile...pa onda tek "prava" stvar-ukrcavanje na dvokrilac. Onda lijepo vežite se polijećemo,pa vežite se slijećemo(a možda i nećemo),pa isključite opet laptope,isključite hendije,mp3,mp4,mp5,mp6 i ne znam šta sve ne. Ne odvezuj pojas dok ne dobiješ dozvolu za to,pa ne smiješ na wc,pa ne smiješ prošetat avionom,pa samo skoro sjediš,a ako si neke lude sreće još pokraj tebe sjedi neki Talibanos Šejtan al Ramadi. Pa si misli hoće ovaj raznijet avion i tako to. Mislim,ima tu milijun pravila. Ja ta pravila i ograničenja mrzim pa putujem avionom samo kad sam bez vozačke dozvole. Mislim,kad ju zaboravim pa tako,dakle,to...Nemoj ovo,nemoj ono i tako o tim pravilima u avionu. Jednom tako sam imala svoju pilotsku jaknu i pomislila da povučem onaj patentić na rukavu i zastavicu na kojoj piše: "Remove before flight" i otvorim padobran i iziđem iz aviona jer mi je taj let išao na jetru. Skoro mi došlo tako,ali najavili su ipak: "Vežite se, slijećemo!". I sletjeli smo,ali otada me airport neće duže vrijeme vidjet. Zato vi,djeco,nemojte prigovarat jerbo ćete se morat vozit avionom. Pa ćete vidit kako je to naporno i dosadno. Bolje da šutite i vozite se jer ipak "The blue bus" je ok,a  "West is the best".  A naš Jadranko je heroj. Jadranko je mit. To,majstore! Okreni im bus pod ručnom.  ;)