30 svibnja 2014

Žetva je velika, a vremena malo...molite, dakle, da bude više onih koji će poći u žetvu...mi se srdačno odazivamo tom pozivu...

...ugodan vikend svima, a nama što Bog da...
Poseban pozdrav svim našim hrvatskim police officerima ma gdje bili...i naravno, svim "lovočuvarima"...dobru kob želimo...a i svima Vama, dragi čitatelji...vrijeme je...  "laku noć"... :) 

https://www.youtube.com/watch?v=qQNaPKl8teI&feature=youtube_gdata_player

28 svibnja 2014

Keep calm...nećemo ti ništa. ;)

Keep calm, lovštino...everything's gonna be allright... ;)

...odlučili uletit u poslove nove...odma su odbacili dilanje i šverc, poker aparate, karo, pik i herc pa navalili malokalibarkama na srnkice, lanad,jelenka malog medenka...i šta sad? sad se ulizujte police officeru da vas matere ne bi posjećivale u pržunu...
A lipo sam rekla, najgori su ovi što sve svaljuju na te krivolovce, a sami se bave kriminalom...sve kao neki legalno legalni lovci, lovočuvari, psuju krivolovce, a svaku zoru i svaku noć malokalibarku pod ruku i na moju Tablu..."tuk-tuk"- i nema više mojih lipih malih srnkica koje sam voljela gledat izdaleka...i ništa što se poleže ne može opstat ovdje...već je osuđeno na smrt iz malokalibarke...kao to nitko čuje.. ako nitko ne čuje, čujem je ja itekako...i svaka čast onom police officeru koji je zaustavio banditsku bandu s automobilom punim srnetine...nek se klupko razmotava...tako treba...Cerovnikom ovih noći, čujem,patrolira policija...neka, tako i treba...a vi se sad lijepo prekrižite i otiđite kod Tone na ispovid i zamolite od Boga oprost što ste tamanili ko lešinari sve one srnkice, jelenka, bilog jelenka, medu, zeku, liju, čagelja, Gospodina Žoja i što ti ja znam što sve ne...bando banditska...i lijep i ugodan dan od mog ♡ želim... :)

23 svibnja 2014

Bauštelci prošli, "kontraobaveštajac" prošao (i potrubio)...mi kao šetamo vuka...pa zrak je čist, braćo...vrijeme je, prekrižimo se, pa što nam noćas Bog da i sreća junačka... ;)

Lijep vikend svima Vama... admini i autorica bloga... :) ♡ :*

https://www.youtube.com/watch?v=7K1hckf1C3I&feature=youtube_gdata_player

Neku večer dobili ovu sličicu...fotografirano je nznm kada, ali objavit ćemo... :)

Foto by Ankica Jahić

Hajmo lijepo i polako...pod pratnjom, naravno... :)

Hajdemo sad lijepo i polako...da se Moro navikne na novi komot... :)

Ček, malo, momčiću, da ti siške popravim... :)

Eo ga, eo... :)

Šalji, Mate, komot...ali HITNO! ;)

Zoye, šta delkaš? Ma pusssstiii me, čoeče, driftam, driftam...sutra imam rally...dobro, oprosti, Zoye, na smetnji...samo ti lijepo driftaj... :)

https://www.youtube.com/watch?v=FXiEJKfawIU&feature=youtube_gdata_player

20 svibnja 2014

Do nekog idućeg javljanja...administratori i autorica bloga... i ne zaboravite da još traje humanitarna akcija za ljude koji su u ovim poplavama ostali bez domova, bez ičega...mislim da mi koji smo nekada bili prognanici, trebali bi to najbolje razumjeti...zato odazovite se i pomognite s onim čime možete i kako možete... srdačan pozdrav...

Također fotografirano nedavno...u našem voćnjaku... :)

Bazga...podsjetila me na djetinjstvo i baku Janju Franjičevu kod koje sam stalno trčala i tražila da mi da svog soka od bazge...ne znam zašto je uvijek bio slađi od maminog...ali uvijek bih dotrčala na vrata male drvene kućice i pitala za još soka... :)

I najzad, najzad sam ju uspjela nagovoriti da lijepo i mirno sjedne i uživa u još ovo malo zalaska... najzad... :)

I ne popušta ona...tako je tvrdoglava i svojevoljna... :)

Pokušaj da mirno gledam sunce na Zapadnom bloku nije mi uspijevao jer me Zoyke uznemiravala...htjela se i dalje igrati... :)

Šape vučje...na šapama ima pjege...crne...i na nepcu također...čim su neki primjetili njeno crno nepce,rekli su da bit će vrlo oštra...ma neee, otkud to? ona je samo zaigrana, a ljuti se samo kad se boji da joj netko ne uzme njezinu hranu... :)

I morala se umiljavati i igrati... još je štene...i prevelika maza... :)

Nije ona gospodarici dala mirno sjediti i promatrati Zapadni blok...morala je skakutati, uvlačiti se u kosu...to najviše voli...ta nestašna Zoya... :) ♡ :*

Baš smo tada došli prije zalaska sunca... Zapadni blok se lijepo vidi i odavde... :)

Ovo je divota...polje žitarica... :) ♡

On je jedno nadasve zahvalno i privrženo stvorenjce...nevjerojatan je...

Gospon Sticky, čuješ li ti Krteka? On čuje srne...može ih osjetiti vrlo daleko...ali zabranila sam mu da ih goni... previše ih gone i lovci i krivolovci.... :(

:)

https://www.youtube.com/watch?v=ce8HZ2keKwk&feature=youtube_gdata_player

O, nee, opet čuje Krteka... :)

Samo trešnju ostavite staru, kad navratim da je vidim živu...

Tko ovo pliva po mojim žitaricama? ;)

Odmah do ovog lijepog voćnjaka je i njiva sa žitaricama za moju Posavinu. Vučica je uživala skakutajući po žitaricama.

Baš sam bila oduševljena voćnjakom...a i Zoya je uživala...znam da bi i Stipanu bilo milo da vidi ovo...

Ja dugo već nisam bila ovdje, ali svratila sam dok sam bila usput...tako mi je bilo milo vidjeti da netko ovako lijepo njeguje svoj voćnjak i ove lijepe voćkice...

Čiji je ovo lijepi voćnjak? :)

19 svibnja 2014

Nevidljivi konjići

Tako, dakle, u subotu i nedjelju smo slavili Filipovu bermu. Bilo je vrlo lijepo, veselo, spontano i nadasveno smjehuljasto. :)
Budući da smo prvog dana slavili do zore rane, mi opet smo se okupili za ručkom ponovno. I dok smo se družili i čavrljali za ručkom, jedan dio društvanca je izišao van na balkon. Izišle smo i ja i Džesmin da se igramo sa našom milom, malom, dražesnom vučicom Zoyom koju od miline i zafrkancije ponekad zovemo i "Zorkice, hoćeš malo jetrice?"
I tako malo mi se zezamo i igramo sa Zorkicom i odjednom se prolomi zrakom njištanje. Ali gromoglasno njištanje. Zastale smo u čudu jer Morica se ne glasa često jer nema drugih konjića u blizini. I Zorkica je osluškivala.  Pustile smo ju iz njene kinde i potrčale da vidimo što se događa u koralu. Morica je bio sav iznenađen i nemiran. I uznemiren. Gledao je svuda oko sebe, osluškivao, propinjao se, stupao prednjim nogama u jednom mjestu, a onda potrčao do kraja korala. I vratio se galopirajući. Još nikada tako nije galopirao. Zemlja je tutnjala pod njegovim kopitima kao da je potres. Ništa nam nije bilo jasno. A on je i dalje divljao po koralu. Promatrale smo ga i smijale se jer je radio smiješne stvari i grimase dok je njištao. Pokazao nam je čak i svoje nove zubiće i  svoj konjski osmijeh. Smijale smo se. Zorkici ništa nije bilo jasno kao ni nama pa je potrčala u koral i skakutala ispred Morice da se ovaj sagne. Kada je Morica sagnuo glavu, tad mu je poljubila njuškicu i nešto su razgovarali svojim gestama kao i obično. No, Morica je i dalje bio iznenađen i ponašao se kao da su u blizini konjići. Gledao je nekud u daljinu i ponašao se kao da sanjari. Ja rekla sam da sigurno se prisjeća svoje majke i oca iz Okešinca, svog lijepog djetinjstva i pašnjaka i krda konja. Da, bilo je točno. Mislio je da mu dolaze konjići kao što mu je ljetos došao Cvetan u goste. A onda je ukočio svoj lijepi vrat i počeo paradno hodati i praviti se važan. Jako važan. Naime, često dok ga jašemo, on voli se praviti važan pa paradira kroz Cerovnik i hoda u stranu i pocupkuje. Kako to volim. I dok smo ga tako gledale i smijale mu se, on se počeo još više praviti važan i dao se opet u galop. Najjači u kojem je do sada galopirao. Šiške i griva su mu vijorile, a on je glavu još jače zabacio u zrak. Zbog te buke i smijeha cijelog društva, izišli su i ostali van, te se čudili i smijali Moričinom umjetničkom performansu. A on je uporno iščekivao konjiće koji su mu se sve više i više približavali njištanjem i topotom. I nikako da stignu do Moričinog korala. Kao da su vilenjaci. Kao da su nevidljivi. A dolazili su iz jednog stabalca čempresa. Naime, da nije kum imao tu aplikaciju "Nevidljivih konjića" u svojoj Nokiji i da se nije dosjetio da zezaju Moricu, mi ne bi imali tako lijep Moričin umjetnički performans. Nevidljivi konjići su dolazili iz čempresa Morici u posjet. Ali, zato nam je Morica pružio smijeha i radosti svojim nastupom i iščekivanjem Nevidljivih konjića pred kojima se toliko pravio važan i lijep. Od svih najvažniji i lijepši se pravio i paradirao po svom koralu. Svi smo se složili da on mora imati društvo. Čeka se da Jenny malko i još malčice poraste pa da idemo po nju. Još malko i malčice.... :) ♡ :*

Nevidljivi konjići

Slijedi priča o Moričinim "Nevidljivim konjićima" koji su ga podsjetili na njegovo lijepo djetinjstvo u Okešincu i pašnjake na kojima je odrastao sa još puno konjića...  :)

Moja Posavina obožava kolače i torte...osobito one voćkasto voćne...s puno puno voća...kum je donio jeeednuuu veeeliiikuuu voćnu tortu...prelijepa je bila...a Lilana je načinila za našeg bermanika i goste dvije manje voćne torte...naravno, počašćene su morale biti i sve životinjice na našem imanju...tako to mi Pavlići činimo...uvijek počastimo naše milo blago...i za blagdane, i za slavlja...i uvijek...nadasveno uvijek... :) ♡ :*

Izvoli, Morice... ♡

A ovako je izgledao drugi dan slavlja u koralu...počastili smo i našeg uvaženog Moricu... :) ♡ :*

Ćaćino Četvrto Dite je slavilo do zore lijepe i rane...pa onda opet nastavili obiteljskim okupljanjem...tako to ide... :)

Dite se pobermalo...sad smo svi mi ostali na redu... ;)

:) ♡ :*

Babino i dedino osmo i najmlađe unuče... :)