Badnja noć i Božić kod Pavlići

Čestit i blagoslovljen Božić svim hrvatskim braniteljima, našoj Predsjednici, svim Hrvatima u Domovini, a osobito Hrvatima u emigraciji. Hvala svima na čestitkama, a osobito hvala i čestitka u Amberg, Berlin, Toronto i Sydney. Na dobro Vam došao Božić.

Iz krvi i bola niknut će cvijeće...

I asked God for a bike.... ;)

Ovaj biciklić... ovaj divni biciklić ja uzela sam, odjurila i nikada se više nisam vratila. Ma samo se šalim sa time. Nisam ga uzela. Meni je Nikola posudio svoj biciklić koliko god je potrebno. Jer moj biciklić nije sada ovdje. Moj ljubljeni biciklić kojem sam nadjenula ime Lady Marmalada (Tara). I zato jer je moj biciklić profinjeni biciklić. A Nikolin biciklić je kreiran za street race. A meni je upravo sada takav biciklić potreban. Za street race. Hvala ti, Nikola, odavde do vječnosti. Ja vratit ću ga već. So, people, are you ready for race? Let's go!  ;)

Walk away from anything that gives you bad vibes. It's your life. Do what makes you happy. Good afternoon, people... :)

All good things are wild and free... :)

Čije je to cvijeće? :)

Čija je ovo livada? :)

Poznajete li ovu osobu na slikici? Zaokružite DA ili NE. :)

Tko to ziri u kameru? :)

Piju li nam vuci sa izvora vodu...?

Izjava tjedna. Psić Snajperić: "Pogledajte me ljudi kako li sam sretan..." :)

Lijepo je sad u kraju mom...

Don't forget 11. 07. 1995.

Gospodin Frosty (ime poglavlja knjige o Tari, najboljoj labradorici na svijetu)...

Te zimske večeri Ljiljana je pila čaj od đumbira i pisala novo poglavlje knjige. Netko je pokucao na vrata. Ljiljana otvori. Tara je stajala na vratima i reče: "Čuj, mala, ostavi sve to. Trebam razgovor. "
Ljiljana joj ponudi šalicu čaja i fotelju da sjedne. Tarči zahvali i reče da bi radije prošetala parkom. Ljiljana obuče svoj crni stari kaput i kapu, obuje marte i krene. Tarči je išla u svom omiljenom starom zimskom ogrtaču. Šutjela je sve vrijeme do parka, a onda reče: "Bilo bi bolje da prošetamo do drugog parka, do gospodina Frostyja."
Ljiljana se složi. Vani je bilo užasno hladno. Ruska zima. Takve je Ljiljana zime voljela. Snijeg je škriputao pod nogama, a nove pahulje su opet pristizale. Što si mi htjela reći,Stara, upita Ljiljana Taru.
Bolesna sam, jedva izusti Tarči.
Znam, reče Ljiljana. Kada sam te molila da odeš opet u bolnicu na pretrage, nisi htjela. Odmahnula si šapom. Znala sam...
Imam rak, kaže Tara. Rak jetre. To mi ovi nisu vidjeli ljetos. Ti si odmah posumnjala, ali nisam te slušala, znam. Ma ionako je kasno... pusti sad to...
Nego, htjela sam ti nešto važno ostaviti u zalog za ovo tvoje vjerno prijateljstvo i kazati da kad odem, neće te imati više tko čuvati od nakaza zvani ljudi. Zato ti ostavljam ovo, reče Tarči i počne kopati rupu u trbuhu gospodina Frostyja. Tu je bilo nešto za malu Ljilju, kako ju je Tarči rado zvala....

Kinder diese Stadt...

... i onda je napokon izvirio iz moje jaknice u koju sam ga umotala i ponijela na ramenu u kuću... čim sam mu spomenula da imamo jabuke i jagode i želi li da mu to serviram uz limunadu, odmah se prestao sramiti i izišao van iz jaknice... nije li presladak, braćo i sestre? doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji... :)

Malo se sramio... i sramio... :)

Ova mala osoba je ježek... nije li sladak? ... ma što sladak? presladak je... malo sam si ga zela u kuću... da ga počastimo limunadom... i voćem... da bude malo kod nas u gostima... ma divan je... :) :*

Maslačak sam, vjetar me nosi, ima me u tvojoj kosi.... ;)

Ja si dam ovaj preslatki maslačak za vazu i onda dojde jedna osoba i uništi mi maslačak. Kužiš, sinko?

Budi pametan! Budi kao buraz! ;)