Baš nešto razmišljam dok ova kiša neumorno pada i odlučila sam poslušati neke dobre rock stvari iz 80-ih. Jer sve je tada bilo najbolje. A glazba i odijevanje na najjače dobri i mislim si: "Bože, vrati me u 80-te." Vrijeme kada su ljudi bili drukčiji, kada se proizvodio najbolji rock ikada, kada su se muškarci znali odijevati. Vrijeme kada su tako lijepo, sjajno, elegantno i odlično znali nositi sakoe. I odijela. Osobito sakoe. Posebno me fascinirao jedan glazbenik iz tog vremena. Doista osobit glazbenik i čovjek. Gospodin Colin Vearncombe. Postala sam njegov valjda najvjerniji fan. I dan danas kada ga više, nažalost, nema. Ali ostali su mu upečatljivi svi njegovi nastupi koje sam vidjela. Pojava, pokreti, stil i elegancija u odijelima. O glasu da i ne pričamo. Ali htjela sam, zapravo, kazati da su mu presjajno stajali ti sakoi. Nešto nevjerojatno kako ih je dobro znao nositi i u njima se ponašati. Jer nije dovoljno samo obući sako. Treba ga znati nositi. I promatram tako ljude koje nose sakoe. I vidim kako ne znaju uopće nositi sako. Niti pokreta, niti stila, niti elegancije. I onda mi ih dođe žao. Plate skupe krpe, a finoće ponašanja nigdje na obzoru. Ali zato me opčinila ta samosvjesnost i opuštenost uz veliku dozu elegancije i stila kod gospodina Colina Vearncombea. I rekla sam si : "Da, to je to. Tako se nose odijela, a pogotovo sakoi. I pokreti kao neka najbolja simfonija. Obožavam to, čovječe. Kada ljudi imaju stila. Ne samo u odijevanju, već i u ponašanju."
A i ja također volim nositi sakoe. Tada sam ih još više zavoljela pa bih često, kada god bih došla iz Zagreba na vikend, prekopavala po dedinim ormarima i izvlačila njegove sakoe, Snežanine, mamine... i birala najljepši sako, naslikavala se u njima. Obožavam ih. Jednom smo napravili reviju kaputa i sakoa iz Stipanovog ormara moj bratić i ja. I bilo je preodlično. Snežana je bila fotograf i kostimograf. Nezaboravno. I nezaboravan vikend u sakoima. Znači, znala sam nekada cijeli vikend provesti u Cerovniku noseći sakoe. U spomen na gospodina Colina Vearncombea. I naravno, uz njegove pjesme i grupu Black. Jer ipak su to bile najbolje godine na ovoj planeti. A rock glazba je bila cijenjena. Kao što je nekada Zagreb bio prijestolnica kulture i jako dobre rock glazbe, a ne kao sada. Gdje god se okreneš vidiš seljačije i nekakve aldrmaše i neke još čudnije ljude. Dok ovo pišem slušam najbolji rock 80-ih godina ikada. I zato često pomislim : " O, Bože, molim te, vrati me u 80-te..."
U nadi da će ova kiša prestati (a koju jako volim jer sam ipak ja kišni čovječuljak), i da neće naštetiti ljudima koji se pripremaju za još jednu poplavu. S tim mislima Vas sve srdačno pozdravljam i zahvaljujem ujedno Bogu što živim u mom predivnom Visočju u kojem nema poplava i takvih stvari. Dakle, srdačan pozdrav iz Visočja...
