22 ožujka 2016

Razmišlijanja izvan okvira

Baš sam tako imala neko kreativno razmišlijanje. Dakle, bila sam otišla malo u onaj drugi svijet kad li me prenu neka izjava o Pakiću i nekoj prodaji. Nešto na tu temu... Trgnem se i pitam: "Što? Što ste vi htjele? "
Kad li one meni kažu da su mi umalo prodale Pakića na Trgu. Šokirala sam se. Zar tako, kažem ja. Zar tako? Htjele su one uzet lovu na račun mog malog pjevača. Skoro me šlag strefil. Već su se spremale sa Pakićem da ga prodaju, ali nisu znale da ja dolazim. Dobro je što sam došla nenajavljena. Tko zna gdje bi mi sada bio moj slatki mali pjevač da sam stigla samo malo kasnije. Biba i Vale su bile začetnice ove ideje. I još su se smijale tome. Od sada pa navijeke, Pacco Pavlić ide svuda sa mnom. Za ne daj Bože da mi ga prodaju. Tko bi mi tako umiljato pjevkao? Tko? Sada si moram poslušati AC / DC za smirenje uma. Kužiš, sinek?

My dog make me smile. People make me hurt. That's the big difference.

I talk to my dogs like they are people. They understand more than people realize and it makes me happy just to talk to them. :*

You may not understand it, but... my dogs means the world to me.