Ima jedan konjić...ne zove se Jablan kao iz ove pisme...on ima svoje imanje,svoju kuću,39c i svoju do kraja svijeta najlijepšu livadu...na njoj uživa do kraja livade...ponekad bi se htio igrati sa Milkicama,Srnkicama i Magom,ali oni bježe od njega jer je velik i jak...a on se sa njima htio samo malo družiti...on mislio je da su to njegovi konjići sa pašnjaka iz njegova djetinjstva...no,strpit će se već on do njegovog najlijepšeg proljeća... :)
Nema komentara:
Objavi komentar