Draga braćo i sestre u Kristu, u vremenu smo Došašća. Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za najradosniji događaj i blagdan u godini-Božić.Došašće je zato vrijeme iščekivanja i budnosti jer radosna srca iščekujemo Isusa i njegovo rođenje u našim srcima. Ono što je još značajno za Došašće je i ljubičasta boja,a koja je i ujedno i liturgijska boja,a simbolizira nadu i dolazak Isusa Krista. Adventski vijenac,koji nije samo ukras na našim stolovima,Crkvi i drugim ustanovama,već i simbol Došašća,priprave i budnosti,ali i zajedništva obitelji. Karakteriziraju ga četiri svijeće koje palimo postepeno,kroz četiri nedjelje došašća palimo po jednu svijeću. U misi se izostavlja himan "Slava". Ono što još simbolizira Došašće su i mise zornice ili rorate. To su rane mise na kojima vjernici slave Boga pjevajući adventske pjesme kao što su npr. "Padaj s neba,roso sveta" i druge pjesme. Mise zornice su nešto posebno lijepo. U našoj župi "Uzašašća Gospodinova na Nebo" u Cerovniku imali smo također mise zornice kroz ovo adventsko vrijeme. A moram spomenuti da ih Cerovnik nije imao od davne 1979. godine kada je umro naš pokojni župnik Alojzije Kunce. Zahvaljujući našem popu Anti Luketiću koji je doista "čovjek iz naroda" i "naše gore list", Cerovnik ponovno ima zornice. Od srca mu hvala na tome jer su župljani taj njegov prijedlog radosna srca primili. Radosna sam sva kao i moji dragi Cerovničani,a osobito jer sam prvi puta doživjela zornicu u Cerovniku. Naime,kada ih je služio pok. župnik Alojzije Kunce,ja još nisam ni bila rođena. Budući da već pola svog života živim u Zagrebu,odlazila sam tamo na zornice. Ono što mogu reći je da je to predivan osjećaj kada čovjek započne dan vrlo rano i k tome još slaveći Boga na najuzvišeniji način-sv.misom. Kako sam u petak kasno navečer stigla iz Zagreba svojoj obitelji u Cerovnik,od radosti nisam mogla iščekati zoru jer sam se toliko radovala misi zornici koja je bila u 6.30h ujutro. Zaspala sam tek pred jutro, a majka me nije trebla dvaput zvati da ustanem. Moj dragi Cerovnik se budi i sprema za zornicu. Vani je padao snijeg,a ja radosna kao malo dijete..baš kao i moj najmlađi brat Filip. :))
Sa svojom sam obitelji na okupu i još k tome idemo na misu u rano zimsko jutro. Sa našim popom Antom stigla su i njegova tri nećaka iz Josipdola- Andrija,Marko i David,a koji su po svom ocu Cerovničani. Došao nam je i jedan Oštarac sa župnikom,što nam je vrlo drago. To je Ive Mihaljević,zvani Barak,a kojeg svi znamo sa naših zajedničkih hodočašća. Poslije zornice,naš župnik nas je sve okupljene zadržao u župnoj dvorani na zajedničkoj jutarnjoj kavici i druženju kao što je to činio i prethodnih subota poslije zornica. Za vrijeme našeg druženja pop Ante nas je također uvježbavao nekim adventskim i božićnim pjesmama. Prekrasno. Dao nam dragi Bog svima zdravlja i blagoslova,ali i još takvih zornica. Popu Anti se zahvaljujem na fotografijama sa prethodne zornice,ali i na svemu što čini za našu župu. A svojim dragim Cerovničanima bih poručila: "Idite na misu jer tada smo bliži Bogu. Idite na misu jer RADOST JE U BOGU. Mir vama. Voli vas sve vaša Muki" :))
Nema komentara:
Objavi komentar