Znate ono kada sam pisala priču o mravinjaku, ekonomiji mravinjaka, gospođi Mrav, njihovom izlasku u barove u Green Cityju? Da, naravno da znate... upravo pišem novu priču o mravima jer ih obožavam... tako baš neki dan sjedim sa Bibom i čavrljamo nešto i chillamo i padne mi na um misao o mravima. Prekinula sam ju u rečenici i rekla: "Ček malo, imam misao, imam inspiraciju, imam novu priču... u tu priču su uključene i kockice šećera i kruške..."
Kaže Biba da opet neke moje sf priče i odvali u smijeh. Zapravo, neki dan je Karlo pročitao moj post koji se zove "I have a dream, ljubljeni moji" i umirao od smijeha... kaže on što je meni kad pišem takve sf priče o mišekima koji nose pilotske jakne, znanstveno fantastični mačak, kava na nebu, biciklići... i odvalio... meni nije bilo jasno zašto se smije mom snu? To sam usnila i bio je to fantastični san... ali, često si ja odem tamo kad su mi ljudi ovdje na Zemlji dosadni i naporni... i nije im jasno... jamačno nije... a meni je to sasvim u redu i ne namjeravam nikom ništa objašnjavati... predobro je da bi se moglo riječima objasnit... rekla sam mu: "Samo čitaj i bit ćeš tamo..."
Istu stvar misli i Biba... no, ja ne zamjeram mojim dragim prijateljima na tome... jesu li vam dobre moje priče? Kažu da jesu. Onda previše ne ispitujte, već čitajte i uživajte... tako sam došla na inspiraciju da pišem o mravljoj obećanoj zemlji - Insektopiji... Biba se smijala kockicama šećera koje nose mravi i rekla da je baš fora... i odakle mi te ideje? Iskreno, ne znam ni sama... riječi su u meni i samo izlaze na papir... Insektopija će biti priča u nastavcima... paralelno pišem i Gospođu Mephisto, ali i uradila sam i skicu za njen nastavak- Gospodina Maniphesta. Tu je i izložba likovnih radova uskoro... nedavno sam si nešto pričala sa Tajčicom i između ostalog rekla sam joj, nakon što sam joj onako lijepo asistirala kod operacije i umjetnički instalirala "kurilec", da sam nacrtala i sve njih u ambulance... Tajči me gledala i rekla da ne želi znati kako je ispala na mojoj slikici... ali, sve sam vas nacrtala, rekla sam... pet čovjekića iz ambulance... i to na pet boca za infuziju... i nazvala sam ih "Čovjekice i čovjekići iz infuzije"...
Eto, tako ti je, mali moj kada imam imam viziju, kada imam misao, kada imam inspiraciju... želim Vam svima ljubljeni moji čitatelji, ugodan dan, tj. sretan petak... doviđenja, doviđenja... ljubim Vas odavde do vječnosti... :) :*
Nema komentara:
Objavi komentar