22 travnja 2015

Bio je uistinu brilijantan...

https://www.youtube.com/watch?v=5Uu3kCEEc98&feature=youtube_gdata_player

Zabilježeno na pogrebu dobre stare ose u proljeće 2012. Svi mravi su tugovali. I njemu je bilo žao. Vidi se po ušesima koja bi u posebnim prigodama zabacio unatrag. Obitelj Pavlić ga je osobito cijenila. Ne samo kao prijatelja, suradnika, već i kao člana obitelji. A bio je i moj osobni doušnik. Ugledni član Akademije, ali i dekan. Moja inspiracija za mnoge basne koje sam napisala koje moji dragi prijatelji zovu znanstvena fantastika. Imao je mnogo imena jer bi mu sva brzo dosadila. Pred kraj života, odlučio se za ime Gospodin Žoj Milford. I tako je i ostalo. U djetinjstvu se zvao Sunce, Supermačak, Jackie Chan, Kikandžu i još svakojako. No, bilo kako bilo, ostavio je dubok trag u našim životima i modernoj umjetnosti, u nadrealizmu. I u Vojnovcu su ga nadasve cijenili. U linku je pjesma koja je u dogovoru sa mojim suradnicima odabrana za njegovu himnu. Obožavao je tu pjesmu i putovanja automobilom. Važno ju je slušao dok bi se vozili. Volio je, dakako, i klasiku, ali nadasve je bio moderan i nadrealan. Zauvijek u našim srcima, taj nevjerojatni i brilijantni gospodin Žoj... 

Nema komentara:

Objavi komentar