Tako nešto malo mi pijemo kafu u nedjelju ujutro i sjeti se Dašenjko nečeg i kaže: "Šta ti onaj panj stoji u sobi? Šta će ti to? Sad ćeš i stabla nosit u kuću? Šta ti to sad znači?"
Ajme, roj pitanja odjednom, pomislila sam. No, dobro, odlučila sam da mu objasnim jer sam i Dano Pile Moje Malo morala objašnjavat kada me to isto pitala. Ali Dano se nije baš iščuđavala jer rekla je da sam ja ionako čudna kao da nisam odavde. Bilo mi je smiješno pa sam joj rekla: "Pa šta si me takvu čudnu rodila? Šta ja imam s time? "
Najzad je uzdahnula i rekla da bi bilo lijepo da taj panj premjestim sa noćnog ormarića negdje drugdje jer to stvarno čudno izgleda. Tornjevi knjiga i panj na noćnom ormariću? Pa, Ljiljo, mislim stvarno, rekla je...
Dobro, ja premjestit ću stabalce negdje drugdje, ali mora biti u kući do onog dana...ma samo ti njega makni doli i gotovo, reče Dano...
Dobro, ja uzela sam stabalce i položila ga na pod. Dano je htjela da mu mjesto bude na balkonu kad već tako mora biti. Ne, bit će mu hladno i neće me vidjet sa balkona. Želim da bude ovdje. Dobro, rekla je. Čovječe, pa šta će ti taj panj? Pa ja sam tati objasnila da želim da dio tog stabalca ne ide u oganj i Nebeski voćnjak i da želim dio mog omiljenog stabalca imati za uspomenu. Tata mi uvijek popusti. I pružio mi je na ruke moje stabalce. Tako sam bila sretna što ću ga imati za uspomenu. Kao i dedinu sliku od drvoreza. I to je, kao najvažnije, uspomena od dede. Tada sam to isto morala objašnjavati Dašenjku. Joj, dobro, ajde, ali samo nemoj ježeve nosit u kuću, molim te. Dobro, neću, obećala sam. Koje si ti čudno stvorenje, reče Dašenjko...ti kao da nisi iz ove obitelji. Meni je to sasvim u redu, rekla sam. Samo ti nemaš onaj osjećaj za sitnice, znaš? Meni one znače. Eto, zato sam ja svima vama čudna. A zapravo nisam. Tati je sasvim normalna ta priča sa mojim stabalcem i da ono stoji u sobi. Ona stabalca koja je odnijela zima u Nebeski voćnjak, ja zamijenila sam novim stabalcima. U subotu smo ja i tata posadili neka nova stabalca i voćkice. Nektarinu, ribizl, vrbicu i ostalo. Naranča će rasti u kući. I limun i mandarine. A maline i kupine vani. Baš lijepo sam se osjećala dok sam sa tatom obnovila voćnjak.
Podsjetilo me to na djetinjstvo kada sam voljela biti uvijek uz dedu dok sadi voćkicu ili neko drugo stabalce. Ili kada ih njeguje. Zato mi Dano tad reče: "Ti si uvik bila najviše uz svoga dedu, a najmanje uz mene."
Jesam, nasmiješila sam se, jer sam se sjetila kako sam voljela biti uvijek uz dedu. Najviše. Ništa nisam više objašnjavala jer nije bilo ni potrebno. Deda je razumio svaki moj korak i sve moje što kažem. U tome je sva priča. :)
https://www.youtube.com/watch?v=7K1hckf1C3I&feature=youtube_gdata_player
Nema komentara:
Objavi komentar