"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
29 svibnja 2015
Ove divne male životne stvari su za našeg Rončeka... gospodarica mu nije kefala zubalo pa smo se Ronček i ja malo družili u sedaciji... kako bih opisala njegovo zubalo? Otprilike ovako: "I was born in cemetery"... :)
Nema komentara:
Objavi komentar