Baš nešto razmišlijam, divno je to...divno mi je bilo ovih nekoliko dana u mom Cerovniku...pa to je moja rodna gruda...tu je moja šljiva, moga konja griva, moja krv živa...tu mi srce jače kuca...a danas baš idem kod mojih susjeda da se ispričam za neka Zoyina (ne)djela i isprika je prihvaćena i odmah mi je bilo lakše...i vraćam se kući, ono lijepo sunce sja, vani je toplo, ja lagano šetam i uživam u predivnom sunčanom zimskom danu u mom Cerovniku i gle, sretnem jedno biće koje već duže nisam vidjela...baš mi je bilo drago zbog toga...to je moj susjed...on je hrvatski vojnik...to je lijepo i vrlo sam ponosna na to što je Cerovnik dao svoj doprinos Našoj Lijepoj Zemlji Hrvatskoj, dao joj je vojnike...Cerovnik je dao dobre mlade ljude da služe Našoj Lijepoj Zemlji Hrvatskoj...vrlo sam ponosna na to.. tako popričamo malo i kaže mi da bih trebala češće dolaziti u Cerovnik...nije da se izvlačim, ali dolazim kad god mogu...ima Ljiljana dosta obveza ovdje, ali voli doći u svoj Cerovnik kad god je to moguće...i rado dolazi...da, rekla sam da ću češće dolaziti...lijepo je to...rodna gruda se ne smije zaboraviti...želim iskoristiti ovu priliku i kazat svim Cerovničanima ovo što je Josip danas rekao meni...dragi moji Cerovničani, trebali bi češće dolaziti u Cerovnik...molim Vas, nemojte ga zaboraviti...Cerovnik Vas voli...Cerovnik Vas uvijek čeka...on je uvijek tu...a tebi, Josipe, hvala... od srca...doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji... do skora... :) :*
Nema komentara:
Objavi komentar