"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
27 kolovoza 2014
...ono kad neolim nosit kišobran, jer se osjećam tad ko Marsijanac, pa ga zaboravim u Ogulinu mom lijepom...sad se sjetih da mi je tamo ostal...ako vidite lijepi plavi kišobran, nemojte mi ga ukrast, nije moj...od Goldija je...o moj Gospodine... :)
Nema komentara:
Objavi komentar