Oganj...zanimljive uspomene krenu kad god vidim oganj...prije rata dica u nasem selu nisu imala internet i sve te cyber gluposti...mi nismo imali neke extra moderne i pomodarske gluposti od igracaka...mi smo delali svoje igracke sami...vinče, praćke, puške i tako...i voljeli smo oganj...jako...zapalili bi stogove sijena nasim babama i bilo bi: Cerovnik gori! ...jedan tjedan zapale Mikini svoj, drugi tjedan gori naš stog sena pa SUP-ovci na uviđaju, pa vatrogasci, pa ljudi iz sela pomažu gasit...pa u ratu zapalila ja Cinter...Cinter sav gori...baba Anka Kovačova viče...ja i braća gasimo kaputima...sad znamo umrijet od smijeha kad se sjetimo toga...zanimljivije nam bilo neg današnjoj dici... ;)