"Život je neumorna komedija", kaže jedan divni citat. A obitelj Miller često ima neke komedije. Ponajviše je glavni lik tih komedija naša draga labradorica Tarči. Počeli smo zbijati takve komedije na njen račun da se pitamo da li je to uopće u redu? Dakako da je u redu. To je sve iz ljubavi prema našoj dragoj Tarči koju odmila zovemo Keksić oli Biskvitić. Ok,priča može krenuti. Ljeto je te subote bilo čudno i sparno. Obitelj Miller je imala završne radove u dvorištu, a poslije su se družili uz roštilj. Tarči je svo to vrijeme strpljivo kružila oko stola i roštilja i žicala hranu. Dobro se najela,a onda se obratila da joj treba dvista kuna da bi izašla vanka. Di ćeš sada,Tarči? Pa zar ti mi nismo dobra ekipa? Ma nije to,rekla je,ali ima neku shemu sa ekipom za subotnji izlazak pa ne može sada to propustiti. Joj,daj,Tarči,pa možeš valjda falit jednom,zar ne? Ostani sa nama,vidiš da je dobro. Ekipa chilla po tvom ćefu i što sad fali tome da chillaš sa nama? Imaš ćevapa,šnicli i keksića napretek ovdje. Ostani sa nama. Popij koju pivu. Ma ne,ne,dajte mi dvista kuna i idem vanka.Što baš dvista kuna,upita ju Slavko? Sto mi je za mene,sto mi je za priju,reče Tarči. Ok,evo,i ne troši baš sve,reče Slavko opet. Ok,neću. Vratit ću se ja brzo. Neću dugo. Idemo samo na kavu i u pseću slastičarnu. I dajte mi ključe barem od Corse. Ok,može,kad si tako navalila. Dobila je ključeve i dvista kuna. Za čas je bila za volanom i nagazila na gas. Da nije komedija,bila bi ovo živa tragedija. Za to vrijeme ekipa je u dvorištu opušteno chillala. Polako se spustila i ta subotnja noć. A noć je bila mrkla. I bez turbulencija. Mjesec je došao tek poslije. Ali to se samo tako činilo ekipi iz dvorišta koja je chillala pokraj roštilja. No,za našu Tarči je život tek počinjao. Tarči je imala te subote 84 godine,ali se osjećala kao tinejdžerica. Zapravo,u posljednje vrijeme se jako promijenila. Umjesto da živi neki starački život starice od 84 godine,ona je živjela obrnuto. Živjela je kao da ima 68 godina manje. Nevjerojatno. Svi su se čudili tome,ali u pozitivnom smislu. Bila je glavna faca,kako u mladosti,tako i sada. Znači,otišla je proslaviti sa ekipom svoj 84 rođendan. U svakom kvartu je stala i pokupila ekipu,iako je rekla da će uzeti samo jednu priju. Tada je nagazila gas i ravno sa Prečkog na Tifon kod Jaruna. Budući da ju nekad "pere"staračka demencija,zaboravila je da Corsa ide na benzin pa je natočila nešto drugo. Auto je do čepa bio pun "lože". Ali nikog to nije bilo briga i Tarči je platila ceh na pumpi i nagazila po gasu dalje u mrklu noć koja je sve do tog trenutka bila bez turbulencija. Turbulencije su krenule tek malo poslije. Auto je stao. Riknuli motori. Nazvala je šlep i rekla frajeru da se pobrine za automobil i platila u "iljadarkama". Još je i njemu dala dobru bakšu da šuti i popravi auto sa ekipom do jutra jer Slavko kao ne smije saznat. Neka čovjek chilla u miru sa ekipom. Pa zaslužio je. Zatim je pozvala eko-taxi. Naime,naša Tarči je vrlo savjesna osoba pa ne voli zagađivati okoliš. Rekla je frajeru iz taxija da ih vozi u Rakijarnicu. Rakijarnica je,naime,na drugom kraju grada. Tamo gdje sunce sja samo kad zalazi. Frajer je vozio u Rakijarnicu. Pozvala je i njega na piće sa ekipom. Prihvatio je i počeli su nazdravljati za Tarčino zdravlje i dug život. Runde su za stol samo stizale ko lude,a ekipa je praznila flaše i čaše još brže. Konobar se znojio oko ekipe i njenih prohtjeva i zahtjeva,ali dobio je za svaku rundu pristojnu bakšu. Tolika mu ni plaća nije koliko je tu noć zaradio na Tarčinom roćkasu. Tarčina ekipa je proverena ekipa sa kojom se druži. Znači ekipa iz kvarta i sa livade i Pet dućkasa. Bilo je uglavnom tu prcknedla ,pit bullova,labradora i labradorica,stafordske ekipe,neka stara dobermanka,westija,deutsche schafer hundova koji vole italo disco,mopseva i pokoji beagle iz lovačkog svijeta. Tarči je ustala i počela plesati,a onda se ustala i sva ekipa pratila ju je u ritmu. I te je noći bila glavna. Najglavnija od svih. Dobra stara Tarči. Nije joj bilo zamjene. Ekipa je bila oduševljena. Plesali su do pola noći,svi nadošli gosti su se lijepili za Tarči,ali ona nije marila,ona je pila Malibu i njihala se u ritmu muzike. I jamačno,častila sve jarane. Zatim je došao konobar i proglasio fajrunt. Ok,Tarči je podmirila račune i rekla da nema kući večeras. Di ćemo večeras,upitaše ju ostali iz ekipe? U casino,reče Tarči. Dugo već nisam kockala. Želim da kockamo večeras. Ekipa je bila oduševljena. Taxist ih je sve vozio u casino na drugom kraju grada. Tamo gdje sunce sja kad izlazi. Znači,na Istočnom bloku. Tarči je ušla u casino u veliko stilu. Ekipa iz casina ju je prepoznala i potrčaše njoj. Ona je tamo uvijek bila najdraži gost. Uzeli su je na ramena i nosili. Ona je bila u elementu kao nikada do sad. Brzo je rekla da njoj i ekipi pripreme poker aparate i stol za ruski rulet. Brzo su pripremili sve što je rekla i ekipa otpočne igru. Dobivalo se i gubilo,sve u isti čas. Neki su se prcknedli ljutili i tresli od bijesa što ih neće kocka te večeri. Ali Tarči je kao i uvijek išlo. Ne znam kako je umnožila onih dvista kuna koje je dobila od Slavka,ali od njih su se stvarale same neke "iljadarke" kojima je Tarči plaćala. Išlo ju je. Baš ju je išlo. Pobijedila je i na ruskom ruletu,ali je "iljadarki" ponestajalo pa je igrala na dug,tj. na veresiju jer je znala gazdu casina. Svi prcknedli i ostala pseća škvadra joj se divila iz dna svojih šapica i psećih dušica. Ali Tarči nije marila za to,samo je igrala...i igrala... i pobijedila nekog kamatara i spustila mu kajlu za vjeke vjekova...frajer je bio ljut i skoro se potegnuo za pištolj,ali skočila je Tarči i za njom stara dobermanka,a onda i ostatak ekipe i zašamarali ga...al ono,na najjače... frajer je shvatio poruku i pokunjeno napustio casino uz izbacivače... Tarči je tada gazdi rekla da će mu ostatak love donijet sutra jer nije sve ponijela sve sa sobom... ma nema frke za tebe,Tarči,lako za tebe...tebi uvijek na usluzi...ok,stari,reče Tarči i reče taxistu i ekipi da bi još malo ćagala... ekipa tad reče: "Di ćemo večeras?" Tarči tada reče: "Ne budite smiješni stalno sa tim pitanjem "di ćemo večeras"... daj se opustite i vjerujte mi... di god vas otpeljam,bit će nam dobro...ma šta dobro,bit će nam dobro na najjače... ok,može,reče ekipa... i reče Tarči da joj se još pleše pa bi izvoljela još malo otići na disco... i to na italo-disco...ekipa je opet bila oduševljena Tarčinim izborom... zar sumnjate u mene,rekla je? Ma ne,ali ti si uvijek imala stila,stara... e,nemoj me zvat stara! Kužiš? Ok,pijem Cosequine i Neurobione za ove moje staračke kosti i vrlo mi pomažu... vrlo sam pokretljiva i gibljiva zbog toga. Zato želim plesati dok god to djeluje,ok? Ok,može,rekla je ekipa. Istina,ja imam staračku demenciju i staračke kosti,ali u duši sam 68 godina mlađa,kužite? Kužimo,reče ekipa... ok,krenimo,show must go on,reče Tarči... neka bude ludilo,ludilo,dar mar... hoću italo-disco... i doveo ih je taxista na disco... i plesao je i on sa njima... i ekipa je plesala,a Tarči je bila osoba godine i stoljeća... i nizale su se runde pića za cijeli disco i njenu ekipu...bila je to luda ljetna večer sada već puna turbulencija... party je bio u punom pogonu,a onda je došao i farunt na discu... i ekipa je morala kući... ali bilo je vraški dobro... k vragu,Tarči je imala 84 godine,ali zasjenila je sve one mlađahne lovce i prcknedle na discu...i svi su htjeli plesati sa njom...ali ona nije marila... vrtjela je svoj film u glavi i nisu je zanimali nikakvi plesači...rekla je,ja sama najbolje plešem,ok? I bilo je tako. Nitko ju nije mogao nadmašiti u casinu i plesanju. Uzeli su bocu Malibua sa sobom u taxi i nazdravljali dok nisu iskapili i zadnju kap,a onda je boca odletjela kroz prozor taxija u mrkli mrak... taxista je pitao na koju adresu vozi ekipu? Nitko nije znao. Svi su se ubili i zdrobili,utopili i natopili u alkoholu tako da nisu ni znali svoje ime, a kamo li gdje žive. Najzad se javi neki glasić iz prtljažnika: " Ja znam, gospodine. Samo slijedite moje upute,toliko sam još trijezan"... bio je to mali prcknedl Tiki... on je bio maltezer...jedina osoba u automobilu uz taxista koja je još koliko-toliko bila pri svijesti...ostali su povraćali kroz prozor,pjevali,zujal,zavijali...jednostavno,bili su zdrobljeni... ali bilo im je preodlično te subotnje večeri i nedjeljne zore... najzad stigoše pred Tarčinu lijepu bijelu veliku kuću i ekipa ju odluči iskrcati u dvorište...Tarči je bila zdrobljena na najjače... nosili su je za sve četiri šape u dvorište...rekla je samo nek ju ne stavljaju u kućicu jer da nema dovoljno zraka...želi spavati na zraku...i tada reče nek joj donesu madrac iz garaže te da će spavati vani na njemu... poslušno su joj udovoljili... i Tarči legne... i zaspi na najjače...ostali se odvezoše sa taxistom svak svojoj kući ljubazno zahvalivši Tarči na preodličnom roćkasu. Ali budući da je obitelj Miller još uvijek sjedila u vrtu kraj roštilja,doduše u mraku i ćaskala i čavrljala,ipak je čula neko komešanje i pođoše svi vidjeti što se u dvorištu događa. I gle što su našli. Slike sve govore. Tarči zdrobljena na najjače. Ovo je fotografirano,znači,u 4:05 h u nedjelju ujutro. Tarči se tresla. Šta ti je,Tarči,upita Ante? Di si ti do sad? Jesi dobro, stara? Što ti se dogodilo? Ma pusti,reče Tarči. Dobro sam. Ne,nisi dobro uopće. Što se treseš? Imaš gripu? Ne,to je groznica,reče Tarči. Kakva groznica sad? Pa otišla si sa prijom na kolače i sad te pere neka groznica? Reci,što je? Ma pusti,reče ona opet. Ma što pusti,govori gdje si bila,s kim si pila? Bazdi cijelo dvorište na alkohol. Najzad Tarči reče da joj prije treba pomoć pa će onda ispričati. Oćeš da Hitnu zovemo? Ma ne Hitnu,šta će mi oni? Prikopčat će me na Ringer i ko te fućka Tarči,lezi par sati u komadu u veterinarskoj bolnici. Pa pomoći će ti ljudi,znaju šta rade. Ali onda se netko u ekipi našao veterinarske struke i ponudi pomoć. Tarči je rekla da joj samo masiraju jetru jer misli da je dobila cirozu jetre od groznice subotnje večeri,da joj masiraju šapice i nek joj netko donese ciglu leda i hladi joj glavu i da će sve ostalo biti ok. Ekipa je pristala i za čas su se svi organizirali. Svatko je imao svoju dužnost. Masirkali su joj sve četiri šapice,jetru,donijeli joj ciglu leda i hladili glavu vruću od groznice subotnje večeri. Netko joj je donio i Tolfedine tabletice i gumeno crivo iz garaže te joj ispumpali želuček. Sami potoci Malibua su se slijevali iz njenog želučeka preko gumenog criva vanka. No,ona je sve to coolerski podnijela. Kao i obično. Najzad je ispričala što se dogodilo,a ekipa je ostala šlagirana. Di je auto,upita Ante. Rekla je sve. Ali i da Slavko ne smije ništa saznati te nek čovjek u miru otputuje za Rijeku. Pa tko će to sve platit,upita Ante? Baba će platit,reče Tarči. Koja sad baba? Pa ja,reče Tarči. Zar nisam baba? Pa proslavila sam 84. rođendan. Ekipa je i dalje blejala od svih informacija i turbulencija te subotnje Tarčine večeri. Rekli su odakle joj sve te pare za to sve? Tajac.......
Znaš,reče,Tarči,ono kada sam bila zaštitno lice firme dr. Hillsa? Kada su u Hillsu tiskali majice sa likom labradora i slavili 40 godina postojanja? Da,reče,ekipa. E,vidiš,to lice sam ja. To je dobra stara Tarči,a Ljilja voli nositi tu majicu s mojim likom. Oduvijek sam znala da si to nekako ti na toj majici,Tarči. Pljunuta ti,reče Ljilja iz veterinarske bolnice. Pa zašto nam nisi rekla,Tarči za to? I kako to da si baš ti postala zaštitno lice Hillsa? Pa nismo te ljetos vidjeli na velikoj zabavi u Green Gold clubu,a bila si zvijezda večeri na našim majicama koje smo tamo dobili za uspomenu i dugo sjećanje? Eh,reče,Tarči,tada bi znali da imam pun madrac love koju sam dobivala kao autorska prava,ali sam šutjela o tome. Pa zašto si šutjela,reče Ante? Pa da mi vi ne potrošite na roštilj i takve sheme. Koja si ti cicija,Tarči,reče cijela ekipa. Kako si mogla,škrtice stara? A uvijek smo te voljeli i vodili na najbolja mjesta sa sobom. Na kavu,sladoled,kolače,na Jarun da plivaš,da se nađeš sa ekipom,na welness i spa day u Pet dućkasu,uvijek si dobivala najfinije keksiće,a ti proslaviš 84. roćkas sa "dvista kuna" bez nas? Pa kako si mogla,đubre jedno mučko staro? Vjerujte mi,htjela sam sačuvati nešto za stare dane i provesti se sa ekipom,reče Tarči. Pa zar mi nismo tvoja ekipa,prozboriše svi u glas? Pa jeste,ali moja pseća ekipa... oni su mi frendovi sa livade,sa plaže i tako. I fakat su best friendovi forever. Zato ne žalim ni centa,ni lipe,ni ijedne devize koju sam potrošila na njih. Čak sam se i zadužila u casinu. Ekipa se zgranula. Pa koliko si se zadužila,upitaše ju. Dvista iljada kuna,reče pokunjeno Tarči. Dvista iljada kuna,jebo te! Jesi ti normalna,stara,rekoše svi? I di ćeš to sad nabavit? Ma ima još nešto u madracu pa ću koju večer odnijeti gazdi casina kad se oporavim od groznice subotnje večeri. Tarči,godinama se znamo,ali sad si pretjerala,reče Ante. Ovo je prešlo sve granice. Slavko ne smije ništa doznati jer će te izbaciti na ulicu i dospjet ćeš u Dumovec. Ok,ne smije saznati,složili su se svi. Vidiš da smo ti ipak mi najbolja ekipa na svijetu' Tu te liječimo i vadimo iz tvojih pizdarija,a ti nama ni kolač da doneseš,niti pićem da počastiš Slavka i tvoju dobru Ivanku,djecu i cijelu obitelj Miller? Reci,jel tebi to u redu,ili... ? E,al stvarno mi je sad žao,reče Tarči. Ono što mi ostane od plaćanja dugova,vodim vas za te pare na večeru u Sofru. Ok? Ok,može,reče škvadra. Na kraju smo svi zagrlili svoju dobru staru Tarči i oprostili sve pizdarije počinjene te subotnje večeri. Na kraju,čemu služe prijatelji? I dogovrili su se da Slavko i Ivanka neće znati pravi razlog zašto ih njihova dobra stara Tarči vodi na večeru u Sofru. A ekipi koja joj je spašavala život,obećala je da će ponekad sa njima trgnut neku žesticu u to ime i za uspomenu i dugo sjećanje i još duže prijateljstvo. I tako je od silne groznice subotnje večeri i svog tog ludila i dar mara ipak sve ispalo dobro. Da bolje ne može biti. Turbulentna neka subota. Turbulentan neki vikend,ali za pamćenje. To možete samo uz dobru staru Tarči i obitelj Miller. The best familly in the world. The end of story. ;)
Nema komentara:
Objavi komentar