Divan neki dan, ljubljeni moji...i onda mi dođe moje Sunce zlatno u ordinaciju...nakon toliko godina...sreći nije bilo kraja...srdašce je bilo tako sretno...nakon 15-16 godina opet se vidimo...Marina moja mala draga...i ona nevjerojatna vremena iz "Tina Ujevića" i Avenije izviđača...veterina i ta vremena...i Vlatka i Kutina...i sve te divne stvari...i švercanje pasa, mačaka i golubova u dom...i razgovori kod ravnatelja Ilije Krstanovića i opomene pred isključenje iz doma...a sve zbog toga jer volimo ta divna stvorenja- životinjice...i najbolja ekipa ikada u onom domu...i onda svatko svojim putem...i gle, opet se našli...Bože, divno je...i onda mi ga još i Marina moja učini još divnijim...zagrljaju nije bilo kraja...jedva smo se i rastale na odlasku...i sad smo si opet tu...o, Bože, divno je...sretan Vam, petak, ljubljeni moji...ljubim Vas...Ljiljana... :) :*
Nema komentara:
Objavi komentar