http://www.youtube.com/watch?v=t4qfprxMqUU
„Zima tog ljeta bijaše čudna i siva. Vlažni vjetar mirisaše na Apokalipsu,a nebo se jutarnje na čudesan način poput mačke hitro prokradaše u ponoć.“
Tog zimskog ljeta trebala je biti postavljena prva samostalna izložba likovnih radova jednog mladog i nadasve talentiranog umjetnika. Zadnje pripreme bijahu u tijeku kad li odjednom zazvoni telefončić. Ja javila sam se i slušala dragi glasić kako nervozno i brzo priča u slušalicu telefončića. Nisam znala da li da se smijem ili ljutim jer istodobno sam osjećala ta oba osjećaja kako su me prožimala,a niz leđa su mi prolazili neki nervozno nervozni trnci. Mislim da taj osjećaj može najbolje i u potpunosti razumjeti Gospodin Žoj Posavski jer on tako reagira kada ga pokušavam udaljiti od Morice. Naime,on jako voli Moričino društvo i voli svo vrijeme provedeno u Moričinom društvu nastojeći još uvijek istražiti taj za njega još neistraženi i neobjašnjivo neobjašnjeni fenomen-Moricu. Ja pokušala sam mu objasniti da je Morica posavski konjić,ali Gospodin Žoj to ne prihvaća. Nikako. Naime,on misli da je baš on posavski konjić,a osobito se tako osjeća kad mu podrežem nokte pa galopira baš kao da je konjić. I nisam mu ja to rekla,već Joso je rekao da Gopodin Žoj misli da je konj kad tako galopira. Morica mu je također pokušao objasniti već milion puta otkako je došao na našu farmu,ali uzalud. Svaki pokušaj bi završio Žojevom ljutnjom i prijetnjama da će Morici zapaliti svo sijeno pa neće imati svoj obrok ne kaže li mu Morica koji je on i odakle dolazi i zašto je baš došao na tu farmu i nijednu drugu. Morica više nije imao ni volje,ni snage da objašnjava i u ljutnji bi znao nasrtati na Gospodina Žoja dižući kopito u zrak i dajući mu znak da se udalji od njega. Gospodin Žoj ponekad zna biti vrlo prkosan mačak i baš u inat se ne bi sklonio Morici s puta,već bi izazivao daljnje nevolje. Tada bih ja morala uskočiti da interveniram i maknem Gopodina Žoja što dalje od Morice i štalice. Iznijela bih ga van,a on je bio toliko nervozan i nije trpio poraz pa bi mu vidno prolazili trnci i srsi duž njegove mačje kralježnice i završavali bi u repu kojim bi on mlatio lijevo-desno u znak ljutnje i protesta. A prije toga na kralježnici su se mogli vidjeti nervozni trzaji kako putuju prema repu,ali isto tako i uši koje su opasno bile zabačene unatrag. Imala sam živo živi crtić ispred sebe i smijala bih se tome iako mi nije bilo svejedno što Gospodin Žoj maltretira mog miroljubivo miroljubivog konjića. Tada bih znala da je Gospodin Žoj vrlo ljut. Eto,baš tako nešto vrlo slično je zadesilo i mene u trenutku kada sam primila poziv i čula nervozno i brzo cvrketanje sa druge strane telefončića. Baš nekako kao u crtiću. Nasmijala sam se odmah od same pomisli na to,a onda sam se naglo uozbiljila jer me provereno naljutila izjava da izložbe neće biti i da ljudi u našem kraju nemaju interesa za kulturna zbivanja tog tipa,ali i da se neki opako smiju na taj račun. A ljutnja drugog glasića bila je još veća kad je rečeno kako je jedna osoba nazvala i pitala o kakvoj leptir-mašni se radi i što se to događa. Znala je ta osoba što se događa jer sam joj sve objasnila i zamolila da nikome ne govori ništa o izložbi dok ne sredim i zadnje detalje oko priprema za izložbu i dok službeno ne objavim na mojoj web stranici. Ali prkos je morao biti veći i sve je upropašteno. Bio je potreban samo taj jedan telefoski poziv i pitanje o kakvoj leptir-mašni se radi i zašto ju trebam. Naravno,tad sam rekla i obećala samoj sebi da nikad ništa od mene više takve osobe neće znati niti primiti na znanje jer opako me to uvrijedilo. No,ja sam glasiću sa druge strane telefončića rekla da će Izložba ipak biti održana kad-tad. Uostalom,rekla sam,kad bolje razmislim,pa i više mi se sviđa Izložba u nekom jesenskom terminu nego li po ovom opakom,izopačenom i otrovnom Suncu. Provereno ne volim ovo današnje Sunce. Bezobrazno je i otrovno. Truje ljude i čini da budu ružni i stari. Nije to više ono Sunce iz mog djetinjstva kada sam ga voljela. Sada sam znala da ovo Sunce ne volim i radujem se svakom oblačiću i zahvalna sam mu kada naiđe i sakrije Sunce i njegove provereno otrovne pipke. Više volim kada padne moja lijepa kišica i obnovi travu,sve usjeve i vrati koliko toliko svježine. Provereno ju volim. I nadasve. Zato se smatram Kišnim čovječuljkom. Zato sam i odlučila da meni nitko neće ukrasti Izložbu i da će je itekako biti. Znate,ja odlučila sam toj lijepoj Izložbi dati i ime. Zvat će se „Jesen u Cerovniku“ jer biti će održana tijekom jeseni. I neće to biti samo izložba. Bit će to i likovna kolonija pa će moji posjetitelji i dragi gosti moći također slikati,a radovi će im istog dana biti objavljeni i izloženi u sklopu Izložbe. Taj drugi plan koji mi je istog trena sijevnuo kao munja kada sam čula da je Izložba ukradena,ja iznijela sam dragom i cvrketavom glasiću sa druge strane telefončića. Glasić je opet zacvrketao da Izložbe neće biti,da nikakve leptir-mašne,banketi,piano,haljine,kanapei i kokteli ne dolaze u obzir jer toga jednostavno neće biti i dokovo. Ja rekla sam da je zapravo sasvim u redu ova zamisao za kanapee jer kad bolje razmislim,pa kanapei nisu nešto čak ni za čalabrknut,a kamo li da se najedeš pa stoga ću osmisliti kompletan mali meni jer to ću moći omogućiti budući da neće biti puno uzvanika i da će to biti samo oni koji razumiju modernu umjetnost i Izožbu.Da,izbacit ću samo kanapee,a ostalo ostaje. Zato ću za njih učiniti nešto posebno. A uzvanici više neće biti tko god se sjeti doći,već sam nekolicina i provereno znam da će se odazvati mom pozivu. Pitate se sigurno kako znam da će se odazvati? Pa,eto,znam. Oni razumiju sve. Oni vole biti u mom društvu,oni vole ono što voli i ja. I zato sam odlučila tako. I onda sa druge strane telefončića opet cvrrrrrrrrr-cvrrrrrrrkkkkk-cvrrrrrrrrr……….itd itd. Ali ja ostala sam dosljedna i uporna i nema se tu što više pričati. Sad znamo,kad lišće požuti,kad ispune se njime puti, ja pozvat ću moje mile i drage uzvanike na Izložbu. Leptir-mašnica je već odavno kupljena i čeka u ormaru na „Jesen u Cerovniku“. I još par riječi smo izmijenili i ja radosno sam zaključila da nitko meni neće ukrasti Izložbu. A znate li tko je,zapravo,najveći krivac i tko je nagovorio mog malog Gestapu da nazove Dano Pile Moje Malo i kaže za leptir-mašnu i ostale stvari iako je Dano to znala? Znate tko? Pa bio je to Djed Božićnjak i njegov Zao Blizanac koji su nazvali mog malog Gestapu i rekli joj da nazove Dano i tako joj kaže. Poslušajte me sad i bit će vam jasno da Djed Božićnjak i nije tako dobar čovječuljak kako su vam pričali. A usto se odnekud pojavio i njegov Zao Blizanac i sad haraju svijetom i čine ljudima zlo. Poslušajte.
„Ubrzo ćemo postaviti jelku. Zar samo jednu? Možda dvije,ili tri! I ukrasiti je srebrom i jarkim kuglicama kako bi bila čudesna i predivna. Nizovima šarenih svjetiljki pak krov-samo da ih ne razbije nečije kopito. I solju posuti šindru i rastopiti led. Ne bi bilo lijepo da Djed Mraz padne. Mogao bi slomiti nogu ili se posjeći,možda čak srediti svoje veliko,veselo dupe.“
„Čujte i počujte srebrna zvonca saonica kako odjekuju brdima i dolinama. I pogledajte-sobovi su visoko na nebu! Neka ih je luda guska naučila letjeti. Vozač hihoće poput kakvog čudaka-luđaka,šašavca,nasilnika i razbijača. Nešto ne valja,svakomu je jasno. Ako to je Djed Mraz,onda jako mu je loše. Huči,blebeće,,frkće i pljuje…bolje da netko miliciju pozove…
Pazite se, kad Božić dođe ove godine,jer nečega se novog valja bojati. Blizanac Djeda Mraza-zao i strašan-ukrao je saonice i napravit će frku,pretvarajući se kao da je dobar braco…
Sobovi se spuštaju s noćnog neba,vidite li kako li se tresu od straha? Zabacuju glavama i kolutaju očima,ta nježna stvorenja toliko su mudra-i znaju da im ovaj Djed nije prijatelj,već uljez. Odjurili bi glavom bez obzira i zbacili ga s lica zemlje,ali zao brat Djeda Mraza nosi bič,palicu,harpun i pištolj za pojasom,pendrek,Uzi-bolje bježite! Jer ima i strašan ,užasan laserski pištolj!“
„Zajedno slijeću na krov,tiho i prepredeno. Oh,ali ovaj Djed Mraz uistinu je strašan. Svakom sobu šapće „opozorenje“ i naginje se blizu kako bi ga čuli: Imate rođake gore na Polu-rogate,nježne,nedužne duše. Stoga,odletite li dok me nema,zrakoplovom ću natrag na Pol. Otići ću n piknik za ponoćnog sunca i pojesti od soba pitu,paštetu i pecivo slatko,salatu i vruću juhu,i svaku vrstu ukusne kaše.“
„Kod dimnjaka baca pogled na cigleni otvor,ali taj je put samo za neznalce. Primjenom svoga oruđa ulaz pronalazi taj debeo i bradati lopov što luta na slobodi od krova do dvorišta pa do kuhinjskih vrata,hihoće na pomisao što je smislio za dražesnu obitelj koja spava unutra i usta mu se rastežu u najzlobniji osmijeh. Oh,kakav gad…“
Vidite,dragi moji,to vam je Djed Božićnjak i njegov Zao Blizanac. A vi ste cijelo vrijeme mislili kako je Djed dobar. Vidite,nije. Sad je doveo i svog Zlog Blizanca da vas pljačkaju u vrijeme božićne noći dok vi spavate. Oni će vam odnijeti sve kolače,pečenu puricu i prase,nabujke i pudinge,darove ispod jelke koje ste potajno ostavili za svoju djecu dok ona spavaju,a ujutro bi im rekli da je bio Djed. Nije to Djed. Djed je zao i ružan. On ukrast će i moje Čarobne Muki Sanjke,moje lijepe knjige sa polica,božićno stabalce,moju ovcu Lamby i njenu drvenu prijateljicu ovcu,moje kućice za ptičice,Moričinu lijepu zob i lampice što u božićnoj noći svjetle njemu,Gospodinu Žoju i prasadi u štalici. On ukrast će Makine ključeve od traktora i jurit će njime okolo,onako podlo i zlobno tako da će mu se brada i kapa vijoriti,on ukrast će slaninu sa tavana, sve što poželi i nestati kroz dimnjak,a vi ni vaša djeca nećete imati Božić kada se probudite. Zato,ako to ne želite,mi moramo do Laponije hitno. Nekim vlakom ludim,zrakoplovom,balonom-svejedno. Mi uzet ćemo „ruske kokotare“,pronaći Djeda i njegovog Zlog Blizanca i ubiti ih. Jer ukrali su i moju lijepu i dugo planiranu Izložbu,a ukrast će sve ovo navedeno za ovaj idući Božić,ne pronađemo li ih, a pronaći ih moramo što prije jer vremena do Izložbe je malo. Ukrasti bi mogao i ovu slijedću ako ih ne spriječimo. I opet bi mogao nagovoriti Gestapu da nazove Dano Pile Moje Malo,da ju zbuni i uzbuni,okrene i preokrene,opsoneti i obrlati i da nam na taj način Djed ukrade Izložbu i sljedeći Božić. Ali mi to nećemo dopustiti i imat ćemo Izložbu i Božić,i sve. Čujemo se i vidimo uskoro. A vi,draga djeco,laku noć. I sanjajte da više Djeda i njegovog Zlog Blizanca nema i da ima naše lijepe Izložbe i Božića. Pa da. Onima kojima sam lani zaboravila čestitati Christmas,onda vam sada želim Merry Christmas and Happy New Year! Yeah! ;)
Nema komentara:
Objavi komentar