Nekada su knjige bile zabranjivane jer se čitalo. Danas čitanje nije zabranjeno, ali nemamo više čitača. Imamo zaglupljenu mladež. I to je rak rana jedne nacije, države itd. Ok, ja jedina u mojoj kući čitam i dosadna sam i u vezi sa time. Ja sebi nisam dosadna. Čak mislim da premalo čitam jer ne stignem svaki dan čitati. Ali jedno ti mogu reći sigurno, nema sretnije osobe kada si mogu kupiti knjigu, bar jednu i kada mogu imati vrijeme u svom kutku za čitanje. To je sjajno. Još pogotovo ako naručiš knjigu iz Londona, Wroclawa ili bilo kojeg dijela Poljske ili svijeta.

Ovo je sada prvi puta da čitam neku stranu knjigu koja nije na engleskom jeziku. Na poljskom je. I mogu ti reći da je ovo pravi izazov. I zapravo, shvatila sam da je ovo tako sjajna stvar. Taj poljski, kao i ruski jezik uopće nije neshvatljiv i nerazumljiv. Zapravo je tako zanimljiv jer dosta toga prirodno razumijem. Ono što ne razumijem, to prevedem. Sjajno je. Nikad nisam niti pomislila da ću ikada čitati Agathu Christie na poljskom jeziku. Eto, sada to upravo činim. I tako sam sretna zbog toga. A Poljska mi je tako nekako draga zemlja. Valjda zbog našeg dragog Karola Wojtyle, prije svega. Deda mi je često govorio o njemu i Poljskoj. I tako mi je Poljska postala draga zemlja i jezik isto. I njihove krznene kape kao Rusi što ih nose. I zime kao što su ruske zime. I sada prijevod Agathe Christie na poljskome. Sjajno, zar ne? 🤍🇵🇱❤️