"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
02 travnja 2016
Tako malo, došla mi je ideja da kad god možemo, da pijemo kavu u prirodi. Skuvala sam nam kavu na mom malom šparetu i servirala. Nije li to čudesno? Volim ja to.
Nema komentara:
Objavi komentar