06 listopada 2013

Uspori,Dašenjko,tako ti mrava u mravinjaku! Pa milicija će nas... ;)



Bio je to jedan od onih sunčanih dana u listopadu.Dakle,kad jesen je u punom cvatu. Volim te jesenske dane i jesen u Cerovniku. Sve je kao i u mravinjaku. I ljudi se užurbano pripremaju za zimu. Valja se dobro pripremiti,zar ne? :)
Nešto je neobično bilo tog lijepog jesenskog dana,ali o tome nećemo sada. To je već neka druga priča. Uglavnom,Dašenjko se spremao u obilazak naših njiva pa zamolila sam brata svoga da i ja idem. Dobro,mi sjeli smo u naš "pojski automobil" i baš kad sam htjela zatvoriti vrata,pojavio se on,neizbježni Gospodin Žoj Milford. I rekao je Dašenjko da Gospodin Milford ne mora baš svugdje ići kamo se njemu poželi i da bi mogao ostati kod kuće i pripaziti na Moricu. Ali ja sam dodala da je Gospodin Milford mačak koji veoma voli putovati i kako da ga sad ostavim kod kuće da pazi Moricu kad on i Morica i nisu nešto baš u nekim prijateljskim odnosima. Poznato je da Gospodin Milford jako voli Moričino društvo i da je Morica za njega još uvijek zagonetka koju uporno pokušava odgonetnuti kroz druženja sa njime,ali Morici je on prilično naporan jer ga stalno ispitivački promatra. A i još od svog ranog mačjeg djetinjstva,Gospodin Milford voli vožnju automobilom,putovanja svakojake fele i nije to zaboravio. Čim on vidi da se netko sprema u automobil,on vrlo vješto i brzo se stvori pokraj automobila i penje se unutra. Zgodno,zar ne? Meni osobno je to vrlo simpatično. No,dobro,Dašenjko je pristao da sa nama na put ide i Gospodin Milford iako je znao da će mu sjedit na glavi i ramenima za vrijeme vožnje jer on tako obožava putovati. Osobito na ramenu,iako se vrlo lijepo i kulturno zna smjestiti na svoje mjesto i voziti se. Kulturnije nego li i neki ljudi. Tako,dakle,mi pošli smo našim "pojskim automobilom" u obilazak naših rodnih njiva,da vidimo kada će biti berba. Putem je bilo zanimljivo jer Gospodin Milford je vrlo rado dočekao da ga pustim u automobil. Najprije mi se smjestio u krilo,a onda je nakon nekog vremena,kako bi imao što bolji pregled ceste i situacije na cesti,skočio Dašenjku na rame čime ovaj nije bio oduševljen iako je znao da mu to slijedi kad je Gospodin Milford u automobilu. Putem je znatiželjno promatrao prolaznike,cestu,livade,Jurine košnice sa pčelama i medom,lijepi jesenski dan,američke autobuse,kaktus kraj ceste i ostale svakojake dogodovštine. No,veoma je kritizarao i Dašenjka zbog njegove vožnje upozoravajući ga da prebaci u niži stupanj brzine,no Dašenjko ga nije slušao. On zato preuzeo je brigu pa se domišljato sjetio da se smjesti na stražnje sjedište i prati kroz vjetrobransko stakalce,ide li "stop,milicija,dobar dan" iza nas. Cijelo vrijeme je pazio ne bi li ovi samo iskočili na cestu iza kakvog kaktusa ili sličnog stabalca. No,dobro je prošlo,i nije ih bilo,a mi smo za čas doputovali na odredište. Gospodin Milford nije htio iz automobila sve dok ga Dašenjko lijepo nije zamolio da iziđe i otorio mu vrata jer sad smo na odredištu,a on bi usput mogao puno toga obići pa i vidjeti kakvi su ovdje "pojski mišeki". Na spomen "pojskih mišeka" odmah je izišao iz "pojskog automobila" i dao se u obilazak njive,okolnih lovačih čeki,meki i takvih stvari. Vidim,bilo mu je vrlo zanimljivo dok mi smo gledali što su nam od njive učinile divje svinje. Lovci ne rade svoj posao. No,dobro. Probali smo ubrati kukuruz da vidimo kada berba može početi. Još nije vrijeme za berbu,ali još nekih desetak dana i bilo bi vrijeme. Ubrali smo nešto i za Bibi i njeno praseće društvo i ubacili u bunker našeg "pojskog automobila". Trebamo krenuti,a Gospodina Milforda nema ni u blizini. Mi počeli smo ga dozivati i odazvao se na Dašenjkov zvižduk i kao čarobnjak se stvorio uz automobil. Mi tada krenuli smo kući,a on je bio sav pod dojmovima "pojskih mišeka",rovki,čeki,meki,Jurinih košnica za pčele i takvih stvari. Toliko je bio pod dojmom da mu je desno zjenica oka bila velika poput tanjurića za kafu. Vidim,naš fićfirić je imao vrlo zanimljiv jesenski izlet. Tako lijepo stigosmo i do kuće,a on pohitao je iz automobila do Morice odmah. Vjerojatno da mu ispriča svoj jesenski izlet u prirodu. I da,putem nije bilo"stop,milicije,dobar dan". Dobar neki dan. I još zanimljivije fotografije. E,da. Pozdravček neki jesenski od nas. I pazite kako vozite jer ako je Mirko u smeni,oduzet će vam dozvolu pa ćete morat putovati vlakom tamo i vamo,a to je vrlo dosadno. A ako imate svog osobnog šofera,onda nema ni jeseni ni zime. Onda dobro,onda to. Onda uživajte. ;)

Nema komentara:

Objavi komentar