"Ne tražiše ništa, a dadoše sve..."

"Kada vidiš kamen na kojemu piše da je ratnik pao i nema ga više,nemoj samo proći ko da ne postoji.Tu su hrabro pali prijatelji moji. Slušaj kako grmi,kako more pjeni,pitaju te jesu li zaboravljeni. Za njih se pomoli,nek mi braća znaju : Heroji se nikad ne zaboravljaju!" Branili su zemlju i rame uz rame,ko ratnici svjetla stali protiv tame. Zato zora sviće,zato dan se budi. Hvala im na svemu,slobodni smo ljudi".
Stihovi su ovo našeg poznatog pjevača,domoljuba i također hrvatskog ratnika,našeg dragog Marka Perkovića Thompsona,a koji je one ne tako davne '91. godine stao na branik naše Domovine kao i svi naši dragovoljci i hrvatski branitelji kako bi obranili svoju Domovinu od agresora i njihove bolesne ideologije,a koji su nam opet htjeli po tko zna koji put u povijesti hrvatskoga naroda oteti Domovinu,iskorijeniti nas,uništiti nam vjeru u Boga,pa da se i ne zna da smo ikad postojali. Ali kako smo mi Hrvati narod kojem su Vjera,Obitelj i Domovina tri najveće ljubavi i vrijednosti koje cijenimo,nismo im to dopustili,iako su nas stoljećima razni antikristi i masoni htjeli pokoriti,no naša ljubav prema Domovini,ali i čvrsta vjera u Boga nas je jačala i davala snage da branimo ono što je naše i što nam je od Boga dano. Tako je opet bilo  i te '91. kada je počeo Domovinski rat u Hrvatskoj,a koji su započeli srbočetnički agresori potpomognuti od strane JNA.  Naši branitelji stavili su svoje živote Bogu u ruke i  hrabro i časno krenuli su u obranu Domovine. Nisu oni ništa kalkulirali što bi od toga mogli imati. Imali su samo jedan cilj: braniti i obraniti Domovinu od nemani. I obranili su je. To su ljudi koji su vrijedni dubokog poštovanja jer da nije bilo njih,danas ne bi bilo ni naše Hrvatske,ni nas jer za naš život,da je bolji,svoj su dali,za nas pali...tako nešto se ne zaboravlja,niti se smije zaboraviti.    Moj Cerovnik kao prva crta bojišnice ogulinskog kraja od Pitomog Javora preko Pavlići i Poljaki prema šumi Radošić bio je prepolovljen,a sela Vainvrh,Vojnovac i Trojvrh bila su te četiri ratne godine odsječena od župe Cerovnik. Župljani susjednog mjesta Saborskog bili su prognani iz svojih domova,mjesto su zajedno sa crkvom četnici spalili i sravnili sa zemljom,a mnogi mještani su pobijeni,masakrirani i bačeni u masovnu grobnicu. Mjesta Josipdol,Tržić-Kamenica i Tounj su djelomično stradali. Modruš,Modruški Sabljaci i Cerovnik također su stradali,a bilo je i poginulih branitelja iz ovih sela,kao i civila. Ta sela su najviše i neprestano bila izložena četničkim napadima i opasnosti. Za Pitomi Javor i Pavliće su četnici govorili da su "čvrsta ustaška uporišta" koja su im bila najveći trn u oku. Prvi agresorski napad na Cerovnik i ostala mjesta našeg ogulinskog kraja dogodio se 22.srpnja 1991. godine oko 5h ujutro,a napad je odbila Specijalna jedinica policije MUP-a RH iz Ogulina pod zapovjedništvom Josipa Turkovića i uz pomoć Cerovničana koji su skoro pa goloruki krenuli u obranu. Među tim Cerovničanima bio je i moj otac,a prva žrtva koja je u tom napadu pala bio je branitelj Milan Brozović. U listopadu iste godine pala je i druga žrtva za Domovinu i moj Cerovnik. Bio je to maloljetni hrvatski branitelj,naš susjed i Cerovničanin pokojni Milan Sabljak Draganov koji je nesebično položio svoj život za sve nas. On je prva žrtva iz sela Cerovnik,a ja uvik kažem: "On je prva suza našeg Cerovnika". Pogođen i izrešetan gelerima granate koja je pala pred moju kuću,umirao u skloništu našeg podruma na rukama moje majke i žena iz sela koje mu nisu mogle pomoći jer je doslovce bio izrešetan gelerima. Umro je na putu do Opće bolnice Ogulin. Cerovnik ga neće nikada niti prežaliti,niti zaboraviti. Nikada. Od naših branitelja iz Cerovnika poginuli su još i Milan Turkalj Stjepanov, Vlado Luketić Danijelov,Slavko Krznarić Jurin,a od civilnih žrtava Kate Pavlić Tomina. Za  nas i našu župu Cerovnik ovih pet žrtava je i previše jer je Cerovnik jako malena župa.Ali pali su za Cerovnik i Domovinu i ostali branitelji iz ogulinskog kraja kao pripadnici 143.ogulinske brigade i hrvatske policije. Nek im je svima vječna slava i laka hrvatska zemlja koju su svojom krvlju branili. A što se krvlju brani,sveto je. Uistinu,ne tražiše ništa,a dadoše sve. Sve za Domovinu i svoj narod. Ima li veće ljubavi od one kad čovjek položi život za narod svoj i prijatelje svoje?  Moramo se prisjetiti i žrtvava Drugog svj. rata i poraća kada su partizani i četnici pobili 157 Cerovničana na čelu sa tadašnjim župnikom Dragutinom Fifkom kojeg su četnici iz susjednog pravoslavnog sela Popovići  noću zaklali i izmaskrirali. Sve što se krvlju plaća,ne pušta se lako. Obranili smo Cerovnik i ogulinski kraj od agresora, a u nedjelju,10.srpnja obilježili smo i 20.godišnjicu od agresije na Cerovnik,ali i 20.godišnjicu osnivanja ogulinskog Bataljuna ZNG "Klek" koja je osnovana 7.srpnja 1991. Bataljun "Klek" bio je dragovoljačka ratna vojna postrojba iz ogulinskog kraja za obranu Domovine. Svečano obilježavanje počelo je u 8h ujutro u Ogulinu na Trgu hrvatskih rodoljuba sjećanjem na 121 poginulog branitelja i 700 ranjenih,te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća žrtvama Domovinskog rata,a molitvu za poginule branitelje ogulinskog kraja predvodili su župni vikar Stanko Smiljanić i pop Ante Luketić,župnik Oštarija i Cerovnika. Spomen na te dane nastavljen je u Zagorju Ogulinskom iz kojeg se krenulo na nekadašnju prvu crtu bojišnice,na Pitomi Javor u Cerovniku gdje su se okupili vjernici župe Cerovnik,okolnih župa,predstavnici bataljuna Klek,temeljne i specijalne policije,pripadnici 143.ogulinske brigade,udruga proizašlih iz Domovinskog rata,dobrovoljnih podupirajućih društava,članovi Frankopanske garde iz Ogulina,članovi lovačkih, vatrogasnih i sportskih udruga,te Katedre čakavskog sabora Modruša. Mons. Juraj Jezerinac,vojni biskup na Pitomom Javoru u blizini nekadašnjeg rova,zvanog "Vukovarac" blagoslovio je i spomen kamenje Bataljuna "Klek" i župe Cerovnik koje će biti u rujnu prineseni na Udbinu kod Crkve hrvatskih mučenika. Moram spomenuti da je na Pitomom Javoru '91. godine pronađena i masovna grobnica sa žrtvama Cerovnika iz Drugog svjetskog rata i poraća koje su ubijali partizani i četnici,a grobnicu su otkrili  naši branitelji kada su kopali rov za učvršćivanje svojih položaja pa je Pitomi Javor još i po tome vrlo značajan. Ovi trenuci bili su doista dirljivi za sve nas jer smo se prisjećali onih ratnih godina,naših poginulih, a mnogi su i suzu pustili jer uistinu su emocije bile prejake. Bile su to suze ponosa,ali i prkosa jer smo unatoč svemu izdržali i krvlju obranili ono što nam je sveto. U zraku se osjetio ponos i dostojanstvo našeg naroda,ali i zajedništvo kao i onih ratnih godina. I sama sam bila pod dubokim emocijama. Sa Pitomog Javora uputili smo se u župnu crkvu Uzašašća Isusova gdje je održana misa zahvalnica svim našim braniteljima i policajcima na obrani našeg ogulinskog kraja. Svečano misno slavlje predvodio je mons. Jezerinac,a suslavili su naš župnik pop Ante Luketić,mons. i dekan ogulinski Tomislav Rogić,te župnici iz okolnih župa,a od mnoštva okupljenih vjernika tu su bili nazočni i načelnik općine Josipdol Zlatko Mihaljević,gradonačelnik grada Ogulina Nikola Magdić,te župan karlovački Ivan Vučić. Mons. Jezerinac je svojoj propovijedi istaknuo kako je za krajnju pomirbu na ovim prostorima potrebno donijeti obostrani zakon o pomirbi,a propovijed je zaključio mišlju da se duhovno izgrađujemo na temeljima Božjeg zakona. Nakon svete mise,slavlje je nastavljeno ispred župne crkve na Cerovniku,ali i u Zagorju Ogulinskom. Bio je ovo za sve nas jedan od vrlo značajnih povijesnih trenutaka. Moram istaknuti u ime svih Cerovničana,ali i ostalih da nam je velika čast bila što nam je mons. Jezerinac došao u župu,blagoslovio spomen kamenje i predvodio misu zahvalnicu,te se družio sa narodom. Od srca mu hvala jer je unatoč svojim brojnim obvezama kao vojni biskup uspio odvojiti i vremena za nas i doći nam u posjet. Također se zahvaljujem i  našem župniku popu Anti koji je i organizirao biskupov dolazak,ali i mnogo toga ostalog vezanog za ovaj svečani događaj. Hvala i svim Cerovničanima koji su pomogli na bilo koji način u organizaciji svečanosti,svima koji su došli iz ostalih župa da upotpune ovaj događaj. A posebno hvala našim dragim hrvatskim braniteljima i policajcima što smo tu gdje jesmo jer da nije bilo njih,ne bi bilo ni nas. Hvala im na svemu,slobodni smo ljudi. Ni ovaj put ne mogu,a da ne spomenem i sve naše branitelje koji nevini trunu u tamnicama kao i naši hrvatski generali koji su bili žrtvena janjad da bi naši "vrli političari" mogli ispuniti svoj san o europskoj Hrvatskoj. Izdani su i prodani,ali molimo se za njih da izdrže sve te nepravde. Jer ne tražiše ništa,a dadoše sve za narod svoj i Domovinu svoju. Ne zaboravljajmo ih nikada jer vrijedni su najdubljeg poštovanja kao i svi ostali istinski hrvatski branitelji,i oni živi i oni pali za Domovinu. Do nekog idućeg javljanja sve vas srdačno pozdravljam pozdravom kojim je uvijek pozdravljao i kojem me naučio moj pokojni djed Stipan i kojim ću pozdravljati sve dok me bude: "Bog i Hrvati!"