"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
18 siječnja 2014
Vukovi zovu...na osobit način...i sve će se promijeniti...sve...nedostajali su mi i nedostajala sam im...kako su te zvali, pitali su me danas na kavi? tako što svaku noć u zadnja tri dana sam ih usnila... o, Bože, tako su mi nedostajali...sada je sve drukčije...znala sam...lijep neki zimski dan...dobra Vam noć, dragi moji čitatelji...danas je dosta pisamca u kasliću...neka važna, neka nevažna...nevažna su odbijena...važna ću rado odgovoriti, a osobito ona pisamca i pozdrave vezane za blog...tako, dakle, zahvaljujem se na pozdravima iz BiH, osobito čitateljima iz Unsko-sanskog kantona...takodjer pozdrav jedan ide u Glinu, pozdrav u "Pored rijeke granica", jedan pozdrav za moje najvjernije čitatelje Abramoviće i zahvala na predivnim fotografijama...i još jedno pisamce iz Toronta...ne znaju dobro pisati hrvatskim jezikom, ali razumjela sam...hvala od mog srca svima... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar