"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
Život je ovdje tako prirodan, tako stvaran. Bez upletanja civilizacije možeš osjetiti stvari poput tišine. Da, tišine. I to je takva radost. Život je ovdje prirodan. Život je ovdje tako lijep...
