"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
21 siječnja 2014
Ma možeš satima stajati na kiši,ali ako ju ne razumiješ,badava...kišu trebaš razumjeti...čitaj i slušaj što kiša govori...kiša je milost...kiša je umjetnost...kiša je mnogo toga lijepog...samo ako znaš razumjeti kišu...ne volim kad mi neki ljudi govore da razumiju kišu,a nemaju pojma...kako razumiješ,pitam?...ne znaju...jer nemaju ta osjetila...za sve one kišne ljude...dobar Vam ovaj kišni dan... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar