Baš nešto danas sam imala zanimljive sugovornike...nadasve volim kad ljudi znaju o čemu govorim ili pišem...ne može to svatko...misle da znaju razumjeti, al nemaju pojma...u principu prije shvate djeca o čemu pišem, nego odrasli...jedan dječak i njegova mala sestrica shvatili su baš onako kako sam i željela da shvate...bila sam sretna zbog toga...otada ih svaki tjedan nagradim jednom pričom koju dobiju u pisamcu...vole ih čitat...bratac čita za obadvoje...tako su shvatili i priču o oblucima...ja ih obožavam...na mom pisaćem stoliću ima ih nekoliko sa ispisanim mislima...volim ih...danas, tako dakle, razgovaram sa dvije odrasle osobe o srcu i bilo mi zanimljivo, nadasve zanimljivo kako ljudi shvaćaju srce...na kraju sam rekla da je to u redu...neke misli su točne za njih, ali ne i za mene...zašto? ...zato da bi netko živio, bilo bi lijepo da pokloniš srce...kako? ...ima mnogo načina, ali jedan je specifičan...ali, pazite da poklonite uistinu osobi kojoj srce zbilja treba...i odaberite najlijepši način...vidjet ćete, živjet ćete u toj osobi zauvijek...čudni pogledi, ali složili su se ipak...najzad...do nekog idućeg dopisivanja i razgovora...od srca, Ljiljana... :) <3 :*

https://www.youtube.com/watch?v=NJsa6-y4sDs&feature=youtube_gdata_player