Tako, dakle, tema je bila i moj "nespecifični kod"...tada mi jedna žena reče: "Kakav kod, takva i ti"...možda, rekla sam...i kaže taj gospodin da im nikome tamo nije jasan taj moj kod i zasto ga nema tamo gdje bi trebao biti...ne, koda uopće nema...morat ćemo zvati upravu...pa dobro, rekla sam, a sad me pustite jer mi se žuri i moram stići tamo gdje moram...za mene je to bilo i odveć važno...više nego "nespecifični kod"...i zaista, spoznala sam rukovanjem da ovo je lijep neki dan, a ovi ljudi su "čvrste ruke, a meka srca"...odveć me se dojmilo...ali nemaju mnogi pojma što želim kazat...znat će nekom drugom prilikom...tako, dakle, i to mi je bilo milo...poslije je bila sjednica sa moja dva draga admina bloga i opet sam im prepričavala san o malom vuku...ti želiš nevolje, pitao je prvi admin? ne, ona želi vuka, ubacila se gospođa do nas...da, rekla sam i nasmijala se...ali, najsretnija bila bih da smijem imati pravo pravcatog malog vuka...no, to ne smijem po zakonu...ali, zato si mogu kupiti malog vuka koji liči na pravog divljeg vuka...nema šanse, rekao je drugi admin bloga...e, ima šanse jer sad ja postavljam svoje uvjete i pravila...još danas ću ga potražiti i to znam gdje...malo je bilo čudnih pogleda, no ekipa do našeg stola me podržala, a moja ekipa je morala popustiti...jer ja ne popuštam...tako, dakle, vidjela sam neke, ali moram ih vidjeti još kako bih se odlučila koji će mi biti toliko umiljato umiljat da bude član Vau-mijau koledža i moj ljubimac...tako, dakle, odlučih kupiti malog vuka...što majušnijeg...i da lijepo zavija...malog vuka...dobar dan... :)

https://www.youtube.com/watch?v=nKJRKgTBAPQ&feature=youtube_gdata_player