Baš nešto tako sjedimo, pijemo kavu i nalazimo se usred razgovora ugodnih. I tada dobijem naredbu. Pazi sad ovo, ne prijedlog, nego naredbu. Kaže meni vako: " Ti ćeš se isto preseliti u Rijeku, otvorit ćeš vet-a-med butigu sa štenarom za napuštena pseća srdašca. Biba mora otvoriti malu butigu sa kavom i naravnim sokovima, a Vale će joj peći svaki dan mafine. Fine mafine koje će svi ljudi voljeti. A najviše Lilana. "
Kužiš, to je cool ideja, ali nemamo novaca za te butige. Zvuči prelijepo. I doda Vale da mi se štenara treba zvati "Puppy's paradise". Kak dobro, to sam si i htjela u životu, pomislih. E, pazi sad ovo, da imam mali pseći raj za sve te male slatke pseće dušice i srdašca i da im pomažem. Kako dobro. Odmah bih si preselila u Rijeku Zoyu, Sabirka i psića Snajperića. I Pacca Pavlića, naravno. Pa ako bih to imala, taj mali pseći raj, pa to mi je odmah direktna ulaznica za raj, sinek. Tko bi mi što mogao. Pa uzela bih mjesto Svetom Petru (smijeh) i bila veća faca od njega. Da, svi smo se složili da je prijedlog prelijep. Svi volimo Rijeku. Tamo je sve opuštenije. Znaš ono, kao i svugdje na moru. Al kužiš, Rijeka i Zadar su najlijepši gradovi. A za ovu shemu osobito. Volim čak i taj riječki Bronx. Ne znam zašto mi svi to govore skoro zadnjih godinu dana, ali mislim da je to ok ideja. Ma zapravo čudesna. Čovječe, rekla sam, pa ja bih svaki dan sa svojim psima došla na kavu i mafine sa višnjama i čokoladom kod Bibe i Vale. Rijeka Snova, sinko. Razmeš?
Sada moram ići jer mafini su gotovi dok očicama trepnem. Bogdaj, bok, ljubljeni moji. Volim vas.
Nema komentara:
Objavi komentar