"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
01 travnja 2016
Ovu prelijepu magnoliju nam je darežljivo darovao Jure Pavlić Kovačov iz Nemačke i gospođa mu Barica... evo, sretna je kod nas i od tada nam se lijepo zahvali svako proljeće tako što nam daruje ove svoje blage darove, prelijepe ružičaste cvjetove... cvjetovi su bolji i od ljudi... nije li to čudesno?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar