Naravno da znate. Vidiš, ovaj cvijetak je za Dano Pile Moje Malo maloprije ubrao Sabirko (sinek od svoje majke i majkine majke). O, kako li se Dano samo naljutila na ovu lijepu gesticu. Čak ga je siročeka i opsovala, a on se ražalostio zbog toga. Pa tko se još ljuti kada mu pokloniš cvijet, mama? Nemoj ti meni njega opravdavat, vikala je Dano. To vidi od svoje matere pa i on čupa, ljutila se Dano i dalje. Vodi ga u kindu i zapri ga! Odma!
Joj, e, koliko god sam ga opravdavala i branila, Dano je bila sve upornija. Nas troje (Zoyke, Sabirko i ja) smo pokunjeno stajali i gledali u otkinuti cvijet. Onda joj domišljato rekoh da je to lijepa gesta u od srdašca joj je to Sabirko ubrao za nju. I dodala kako ju milo gledka očicama, a ona se još i ljuti na to. Nije priznavala opravdanja. Nastavila je nabrajati. Pa smislila sam i rekla da cvijet će krasiti vazu. Ne, ni to nije valjalo. Tada sam rekla nek se onda obrati gospodinu Marku jer on kaže da je Sabirko njegov pas. Oh, ni to nije valjalo. Tada smo joj ponudili da joj napravimo sokić, ili kavu? Želi li možda čokoladu? Ne, rekla je. Uzela je cvijetić i stavila ga u vazu kraj drugog cvijetića.
Eto, rekla sam, sada mu je lijepo. Ima društvo drugih cvijetića. Nemoj ti meni ublažavat situaciju, rekla je. Sada joj je psić Snajperić favorit jer ne čupa cvijeće. Oh, pa i svi volimo psića Snajperića, ali Sabirko je imao lijepu namjeru. Pokloniti cvijetić gospođi Dani. Ali ona se jako i ljutkasto naljutila. I odljutila jer je uskoro joj počela omiljena serija. Hvala Bogecu. Mi smo svi otišli na kavu u prirodi. Hvala. Doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji.
Nema komentara:
Objavi komentar