Ovo je autobus mojih snova. The real american bus, čovječe. I ništa drugo nije važno. Poslužio bi mi i kao biblio bus, budući da moja ljubljena obitelj (a osobito moja ljubljena majka) misli da sam okupirala cijelo potkrovlje kuće mojih dragih roditelja i najbolje braće u ovoj galaksiji i da oni nemaju kuda sa svojim stvarima. Kaže moja najlijepša majka da kad objavim knjigu/e, da si mogu kupiti drvenu kuću sa puno polica za moje ljubljene knjige. Ja osobno smatram da ih uopće nema toliko koliko se njima čini. Zapravo ih je posvuda po kući, ali mislim da bi za sada stale na police jednog zida (umjerenog). Ali, dobra joj je ideja. Ako ikada se to dogodi, a moglo bi,jer samo moram pronaći normalnog izdavača, tada bih nadasve bila sretna osoba. Gospođu Mephisto posvetila sam mom nekadašnjem osobnom tajniku i pijaru, mom vjernom suradniku, gospodinu Žoju Milfordu. Bio je divna osoba. Ponekad je bio takav gad (jer bi odlazio na godišnji odmor kad god mu se prohtjelo), no većinu vremena bio je brilijantan. Kao brilijantni brilijant. Kao Brile, npr. Neam pojma tko je Brile, ali na Uskrs sam se skoro srušila u nesvijest od smijeha kad sam čula "thug life" o Brili. Njegovu životnu priču i sve te prodecure koje je pričao najotkačeniji tetak u galaksiji, moj teček. Umirala sam. Od smijeha, jamačno. Ma svi smo se smijali. I bakica. I svi. Ali ja i moj uvaženi brat i instruktor mojih konjića, Dario Pavlić, zacenili smo od smijeha. Eto, zapisala sam si i to negdje u računalo. Tko zna, možda postane svojevrsni hit. No, dobro, volim autobuse. Voljela bih da odem na putovanje takvim autobusom. Ne sama. Povela bih sve moje drage Cerovničane koji bi se voljeli pridružiti na tom putu. Penzionere i penzionerke bih odvela u Las Vegas da malo kockamo. Divno bi se proveli. Jamačno bi. I mog strica solidnog Juru Pavlića Stjepanovog iz Karlobaga bih pozvala. Pajo bi bio neizostavan putnnik. S njime su zajamčeni grčevi od smijeha. I oca biskupa Milu Bogovića bih povela u kockarnice Las Vegasa. Da odriješi te kese i spiska sve što ima na kocku. Škrtac stari. Škrtiji je od Mollierovog škrca. Al dobro sad. Eto, sve bi se to zbilo da imam ovaj bus. A morao bi ga voziti isključivo Bosanac jer oni stvarno ludo voze. To sam se uvjerila kad sam jednom u Zg sa ekipom sjela na bus pa preko cijele Bosne do Mostara grada. Što bi rekla moja bakica Marija Gašparović: "Vozim Daru po Mostaru".
Ne znam kako smo živi stigli do tamo, ali smo stigli. E, takav vozač nam treba. Uskoro se spremam u Bosnu majku autobusom pa se nadam da će biti brilijantno. Do tada, divan pozdrav i javim Vam se iz Bosne. Doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji. :*
Nema komentara:
Objavi komentar