"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
29 travnja 2015
Ok, skužile smo... jedan radnik radi jedan zidić, drugi radi drugi zidić do ceste, tj. boji ga... mogla sam im posuditi moje tempere da naslikaju cvjetiće na zidiću... ok, ne znam tko su, što su... samo su upali kombijem u dvorište i kao nešto rade... tko zna, možda su otmičari? Ok, zvat ću ih ekipa sa zidića... dobro jutro, ljubljeni moji čitatelji... kako stvari stoje, od buke ne može se kava popiti na miru... morat ću pobjeći sa Tarči do parkića na ljuljačku da tamo svi pijemo kavu... mama, ako ovo čitaš, dns ne mogu učiti jer je buka... velika buka... sutra ću... volim te beskrajno, majčice... i tateka... i buraze .... i Zoyu... i konjiće... i mišeke... i psića Snajperića... i moj Cerovnik u srcu... doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji... :) :*
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar