A lijepo joj kažem svaki dan prije nego odlazim na poslić neka bude dobra, neka čuva kuću i Fiću i neka ne zaboravi primit poštu iz kaslića.... to je sve... jel to puno? njoj očito jest jer kad se vratim, imam što i vidjeti. .. krš i lom... i naravno, za to očekuje nagradu - keksiće. Što biste Vi, dragi moji čitatelji, učinili na mom mjestu? I onda po ko zna koji put kažem: "Šuti i radi svoj posao i ne očekuj da te itko razumije".
I onda joj opet oprostim jer me gledka tako umilno sa ta dva smeđa oblutka... ko dva čokoladna bombončića... i umilno mi se umiljava... i smjehulji se... onako najumilnije kako zna i onda mi se odsjeku noge od miline i gotova sam - oprostim joj sve njene nepodopštine... vjerujte mi, i Vi biste joj oprostili... pa pogledajte samo te očice... i kako joj odolit i ne oprostit joj... danas dojdem kući, a ono ona još hoće na neko vjenčanje poći i traži da odemo u dućkas da kupimo dar za mladence... ok, pristala sam i sad idemo u dućkas po dar... i naravno, vozim je na to neko vjenčanje... sutra se javimo... kad ona dojde sa vjenčanja... pa hajdemo kupiti taj dar... doviđenja, doviđenja, ljubljeni moji... :) :*
Nema komentara:
Objavi komentar