Naime, Tarči je jutros htjela pojesti Pacca na putu do dućkasića... bio je u kutijici za fen, a ona se nakanila da ga poždere za marendu... spriječili smo to... radnici u dvorištu su se smijali Paccovoj i Tarčinoj situaciji... a ja sam imala situaciju da to spriječim... Biba je vodila Tarči, a ja sam nosila Pacca... i bilo je sve super ispalo...radosno smo išli u dućkas, Tarči je smirila strasti pa sam ju nagradila njezinim omiljenim keksićima... ne ovima na slici, već Biskrokijima....a ove u teglici na slici sam kupila za moju opasnu vučicu Zoyenku... dođemo tako kući, svi pijemo kavu, jedemo keksiće, Tarči svoje, naravno i meni dojde da otvorim teglicu ovih da vidim kako mirišu... koje božanstveno iznenađenje... božanstven neki miris... ko da su pečeni na nebu... dojdem tako u napast da probam...posegnem za jednim i Tarči skoči na mene, sruši me na pod i ukrade mi keksić...brzo zgrabim drugi iz teglice i probam ga... nevjerojatno... božanstveno... ovo je da ne povjeruješ... Biba umire od smijeha gdje se ja i Tarči otimamo za keksiće... kažem joj nek proba... malo me čudno gleda, ali proba...kaže da su super... pa ovo su tako dobri keksići da do Zoyenke neće ni stići... šalim se, odnijet ću joj novu teglicu... ovu ne dam... ovo je božanstveno... ovo ko da je spravljano za bebe, a ne za pse... kao oni keksići za bebe iz dm-a... još i bolje... pronašla sam keksiće za moju jutarnju kavu na nebu... jamačno jesam... i jamačno su božanstveni... :*
Nema komentara:
Objavi komentar