"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
11 svibnja 2014
Pa kako se zoveš, malena? "Anamlija"-kazala je...ovo dijete me fasciniralo...nevjerojatno...pomalo djeluje nestvarna, mozda kao mala vila...ali ipak, sjetim se, pa to je krv moja živa...ali ima nesto u tom djetetu posebno...tek ručice kad sam joj vidjela...a ona se samo šutke priklonila meni i zagrlila me svojim ručicama kao da se znamo sto godina...i nije se dala od mene nikako...neobično lijepo dijete... e, da.. :) ♡ :*
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar