"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
13 svibnja 2014
A dobro, Dašenko, oprosti. Neću više kopat jame...mislim, na njivi...ja samo malo sam se naljutila jer ta sjetva nije za mene...jer je za Moricu...šta on uvijek mora imat sve najbolje, a ja ne!? Ja sam htjela da i meni posiješ žitarice...kada nisi, onda sam bila ljuta i iskopala sam jame na njivi...oprosti, ja više neću...ej, ja mislim da si sad popravio te kantice, jel da? Šuti, Leo Meo, pojt ćeš u rešt! Neću u rešt! Ne možeš me uhvatit, Dašenkooo.... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar