"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
12 svibnja 2013
...i tako malo fino,on bio je nestasan jer je padala kisica pa nije mogao na svoju najlijepsu livadu punu cvijeca i maslacaka pa je stoga napravio kvara u stali...mami otvori vrata,a on stoji na vratima i ide dijelit puse...vjerojatno zato jer je ucinio kvara pa je to htio zataskat...Moro,sta je to? Sta si to napravil? A iza Morice cijeli đumbus po stali...malo je izasao sa ulara,malo setkao po stali,malo uznemiravao Bobija,Robija i Tomija,Bibi i ostalu njezinu prasad,pa malo brljao po svakom kutku,po polici,srusio sve svoje lijepe stvarcice,cetke i cesalj,turpiju,spuzvice i sve ostale stvarcice za njegovu lijepu pedikuru i frizuru...covjece,mami kaze da izgledao je ko Kakav nered iz crtica....ali oprostila mu je jer Morici i ne mozes nego oprostiti...da,malo je momcic odvec izmazen...al dobro sad...zato Maka mu je napravil lesu...tako malo...a Sasavko moj mali...sa senom u kosi... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar