Na fotografiji ja i Profesor (faca koji voli ukrase od zlata).
Fotografirano za vrijeme rijetkih, ali dragocjenih trenutaka opuštanja u voljenom Cerovniku.
"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
09 studenoga 2014
U našoj ulici ne prodaje se trava, ne prodaje se dim...u našoj ulici je glazba sasvim tiha, a sunce lice miluje...ponekad ekipa skroji shemu koja tako smiruje... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar