Baš prije nekoliko trenutaka nam se javio Profesor sa radnog odmora u Ribarićima...ne znamo da li ribari ili razgovara o istoj problematici koja je snašla i Cerovnik...o iseljavanju mladih...to pitanje ga je mučilo kad smo razgovarali i o problematici izumiranja hrvatskih autohtonih pasmina, između ostalog, i hrvatske buše...naime, Profesor je i sam iselio iz Cerovnika...doduše, u voljenu Rijeku, ali opet dovoljno daleko da nije na rodnoj grudi...rekao je da će se jednog dana vratiti...vjerujem u njegov povratak...do tada, ostaje nam da ga pozdravimo i kažemo: "Sine, vrati se, u Cerovniku je lipše...u Cerovniku srce jače kuca...u Cerovniku su tvoji korijeni... "

https://www.youtube.com/watch?v=1J-Y3FNEZiw&feature=youtube_gdata_player

Dakako, pozivam sve one koji se mogu vratiti, vratite se, osnovat ćemo našu vlastitu općinu. Općinu Cerovnik. Tu moram spomenuti da mi je jako žao što nas je napustio naš legendarni susjed Mario. Velika je to šteta za Cerovnik. Bio je ličnost koja je vidjela perspektivu u opštini Josipdol. Nažalost, tamo nema životne perspektive. Nadam se da će to uskoro uvidjeti. Imamo poruku za njega. Mario, sine, ako ikad ovo budeš čitao, neka ti naše riječi dodirnu srce i vrate te u naš i tvoj voljeni Cerovnik. Nedostaješ nam svima ti kao takav. Bezvremen, nesebičan, duhovit i nadasve vrijedan. Mi smo u tebi prepoznali budućeg zamjenika podpredsjednika općine Cerovnik i predsjednika mjesne zajednice Pavlići. Iskreno nam je žao zbog tvog odlaska u Josipdol. Fale nam tvoje šale i pošalice, sve one zajebancije dok smo kuvali kotlovnu i brali šljive, dok smo sa tobom čuvali buše i zbijali sprdancije. Profesoru je žao što nismo uspjeli snimiti emisiju. Ali vjerujemo u tvoj povratak. Ako se ikad odlučiš vratiti, bit će to spektakl. Kunemo se, pucat ćemo. Nabavit ćemo tvoje omiljene petarde i raketline. Bit će vatromet. Bit će kotlovna. Skuvat ćemo i paštu koju obožavaš. Mislim da si govorio da je to pašta a la milanese. Skuvat ćemo je. Samo nam se vrati. A ja, kao autorica bloga i rođena Cerovničanka, kunem se i zaklinjem da do tvog povratka neću piti rujna vina, nit ću jahat svog konja vrana. Konja vrana Jablana. Ali samo nam se vrati. Ako se ipak ne odlučiš vratiti, a ako te ipak put nanese majci i ocu u Cerovnik, barem svrati da popijemo rakiju kao nekad. U ime onih dobrih starih vremena. Tu je i pozdrav i pjesma za sve naše cerovničke iseljenike, a nekima se na osobit način zahvaljujem na potpori i što podupiru jedan moj projekt od srpnja 2014. godine. Hvala od mog ♡.  Volim vas do kraja svijeta. Živili!