28 studenoga 2014

Djed Mraz je živ¿¡

Ja mislila sam da je to tek obično jutro jednog petka u studenom. Došla sam si u našu dragu ambulanticu. Pripremala sam se za početak radnog dana koji nam uvijek počinje u 9h. Ono, američki onako...cool...ok, ajmo dalje...i napravila sam si kavu...onako jednu finu...s puno mlika...i dođe i dr. Đi također...nešto si malo popričamo i on tako ode u garderobu da se i on pripremi za novi radni dan i naše mile male pacijentiće...ja si dam kavu, radim tamo nešto, kad odjednom pojavi se netko nasred hodnika. U crvenoj boji...ja umrla sam od straha u sebi...šutjela sam i stajala ko ukopana i nisam mogla vjerovati što vidim...srdašce mi je lupalo 1000 minuta u sekundi, ali šutjela sam...jedina misao koja mi je prostrujala kroz glavu jest bila ta: "O, shit, Djed Mraz nije mrtav. Pa Djed Mraz je živ. Nismo ga ipak ubili lani. O, shit. Sad je on došao da ubije mene. Koja tragedija bi bila to. "
I ode Djed Mraz u kuhinju. Ja gledam, di će on u našu kuhinju? Da si kavu skuva¿¡ Možda, ja pomislila sam. Strah. I opet strah. Ali odvažim se i krenem za njime. Stadoh na vratima i umrem još od većeg straha. Pa Djed Mraz si pravi finu kavu iz našeg aparata. Radi si našu finu kavu Lavazzu koju nam svaki tjedan ili dva donosi Mr. Coffee. Onda sam pobijedila strah i počela umirati. Ali ovaj put od smijeha. Pa da, Božić je uskoro. Znala sam da on uvijek nešto smišlja i smišlja i ponekad nas sve zeza u ambulantici, ali ovaj put je stvarno osmislio. Obukao je crveno kao Djed Mraz. Taj dr. Đi. Ponekad me podsjeća na Gospodina Žoja Milforda. No neću mu to reći.  Smijala sam se i rekla mu za Djeda Mraza, ali mu nisam rekla da smo ga ubili lani. Ruskim kokotarama. I smijali smo se. I tako je bio to jedan zanimljiv petak, zanimljiva smjena. Za kraj smjene (moje), bila je također dobra atmosfera.  Bila je u tijeku operacija i netko se sjetio (ne znam tko) i pustio u kirurgiji jednu tako dobru pjesmu. Jedan meni tako drag bend. Ovo dolje u linku. A onda sam si bila na odlasku i pozdravljala moja draga bića iz ambulantice i naše pacijentiće, kad ono opet zasvira tako dobar bend opet. Ovaj puta Roxette. Obožavam to. Kako predobro. Jamačno jest. Eto, od kakvog petka ujutro i stresova od Djeda Mraza, tko bi reko da će to biti jedan super dan...pa dobar Vam dan, dragi i mileni moji...i doviđenja, doviđenja...  :) :*


https://www.youtube.com/watch?v=n4RjJKxsamQ&feature=youtube_gdata_player

27 studenoga 2014

I onda smo si ja i Tajči gledali Tarine fotkice kada je bila u Pet centru neku večer i kada je bilo BIG SALE psećih kaputića...prilično smiješne fotkice...smijali smo se...a onda je Tajči vidjela ovu fotkicu i onda je...onda je umrla......................

Od smijeha je umrla, naravno...i ja sam također umrla...i zajedno smo umirale kad me pitala što je to na slikici?
Pa kućica za Pacca koja se instalira u gajbicu pa se može povući u svoje odaje kad on to poželi...
Pa nije on Indijanac, rekla je Tajči i nastavila umirati od smijeha...pa ovo je ko indijanski šator...tad sam i ja počela umirati zajedno sa njom...od smijeha, naravno...ali svejedno mislim da je to najsimpatičnija kućica koju sam ikad vidjela...jamačno jest...iako smo umrle od smijeha...  :)

A ovo ovdje? To je sve za Pacca...piljevina, klasići od meda, naranče, jabuke...i mala kućica koja se instalira u gajbicu...nije li simpatique? :)

...i tako je Pacco imao svoj dan i svog osobnog vozača u ordinaciju i natrag kući...u međuvremenu se silno ponosio kad su mu Sister, dr. Slayer i ostali govorili da je lijep...Pacco to voli...i da, beskrajno se pravio važan kad mu je doktor Slayer otvorio vrata na izlasku...naime, Pacco Pavlić je pravi mali gospodin...a vani ga je čekao automobil i vozač...Pacco je imao vrlo zanimljiv dan...sada je zbog toga pod dubokim dojmovima i beskrajno važan...toliko važan da se i sad kofrči u svojoj gajbici... :)

...i tako je ova mala divna osoba na slikici imala svoj tretman... :)

...i onda je kucnuo čas...došao je red da Pacco Pavlić dođe na red...Silva i Tajčica su ga uzele na ulijepšavanje...rekle su mu najprije da je sladak, lijep, divan i tako...zahtijevao je to, ali ustvari one su mu to rekle od srca jer su to i mislile... :) :*

...tražio promjenu prostorije jer mu je zasmetala buka od mačaka, psića u čekaonici...i uživao...pjevušio ponešto...

I tako je čekao svoj red...promatrao sve oko sebe, jeo svoj klasić...

I tako je Pacco Pavlić čekao da dođe na red jer je prije njega bilo naručenih pacijentića za terapije, kontrole, vađenje kompletne krvne slike, vakcinacije, kućne posjete i hitne intervencije i tako malo svašta zanimljivoga... :) :*

Dobar dan...izvolite, mladi gospodine?

Hoću da mi ovdje bude lijepo, hoću da mi podreže netko ove nokatno nokatne krampove, hoću cijeli dan samo uživanciju i da mi svi kažu: "Oh, Pacco, kako si lijep. Kako si divan. Kako divno pjevaš. "
U redu, sjednite i pričekajte malo. Pozvat ćemo Vas, Pacco, unutra kad dođete na red.  :) :*

Na intervenciji, tj. kućnoj posjeti kod Dareka...tako je drag...pao je iz kade kad se kupao...no, mi smo tu za njega...Darek ima divne gospodare...

Jutros smo imali hitnu intervenciju. Gospodin Mirek je utrčao u ordinaciju i u pola daha rekao da mu Darek nije dobro.Pao je i ne može ustati. Je li što slomljeno? Nožica? Ne, hvala Bogu nije. Ali boli ga, siromaka. Ne može ustat. Plače. U redu, Lilanu su poslale Silva i Tajčica sa gospodinom Mirekom u kućnu posjetu. Ja došla sam,a Darek je plakal i ležal na svom vanjkušu. A jooooj, slatko moje malo bubano. Darek je tako jedna dobra pseća dušica. I ima dobre duše od gospodarice i gospodara. Oni su jedni jako dragi i dobri ljudi. Brinu se lijepo za svog ljubimca Dareka. No, dobro, ja sam Dareka zagrlila i objasnila da će biti sve ok kad mu dam pikice koje sam donijela za njega. Evo, kunem se, časna pasja riječ, Darek, ti biti ćeš dobro nakon terapije. Samo me pogledaj i budi dobar dok dajem pikice. I bio je Darek divan. Nedugo nakon terapije koju sam mu dala, dok sam razgovarala sa Darekovim gospodarima, gle, Darek je ustao i lagano počeo hodati. Divno. Tada nas je gospodin Mirek fotografirao za uspomenu i dugo lijepo sjećanje. Darek je divna osoba. Sutra će još dobiti jednu terapiju i bit će kao nov. I jedva da sam se vratila u našu lijepu ordinaciju, a ono za pola ure zove gospodin Mirek da je Dareku već puno bolje i da je bio piškit u parkiću. O, kako divno. Darek, Darek, ta divna pseća dušica...  :) 


Pikice za jednog našeg dragog i milog pacijentića...

Koja je ovo osoba na slikici? :) ♡ :*

Nije li to Pacco? Je, je, to je Pacco.
On putuje sa svojom gospodaricom na posao. Danas će Pacco biti gost u našoj lijepoj ordinaciji. On također danas kod nas ima i spa day. Ulijepšavanje i tako to. Otvorit cemo mu i zdravstveni kartončić. Bit će to jedan vrlo zanimljiv dan. Doviđenja, doviđenja...  :*

25 studenoga 2014

...mi smo si u školici...american-english, brateee... Texas and Utah...yes, bejbi, yes... doviđenja, doviđenja... :) :*

A ono, ak" netko treba mene i Tarči...

"E, ljudi, imam problem...baka mi krade putar od kikirikija..." (Dr. Slayer)

Ovo je stvarno bila izjava tjedna, također...zapišem si te bisere jer imaju neprocjenjivu vrijednost...pogotovo kad se pritom cijela naša ordinacija ubija i lomi od smijeha...mi smo bili u smjeni i lijepo smo si to odradili, zboksali smo to sve i spremamo se svi navečer svatko svojoj kućici...kad li dr. Slayer tiho izusti da ima problem...ja i Tajčica smo ga pogledale i čekamo da izusti do kraja...pokušavao je i na kraju ipak tužno izustio da mu netko krade putar od kikirikija...na poslu? Ma nee, toga kod nas nema, već je zabrinuto rekao ime krivca - baka...njegova bakica...ja i Tajčica smo se gledale u čudu, a onda smo pukle od smijeha...pa baka je zakon, zaključile smo... i udarile dalje u smijeh...nama je to bilo smiješno, no dr. Slayeru nije bilo...ali uvjerile smo ga da je baka baš cool i da je to baš ono cool, al ono na najjače...tada je i dr. Slayer zaključio da je to smiješno i svi smo se smijali kao da smo pojeli salatu od mimoze...e, al baš smo se onako od srca smijali...zvonila je ordinacija...kako dobro, ej....onda smo pričali kako tko jede putar od kikirikija...evo, ja ga provereno obožavam jesti i ne prođe mi ni dan, a da ne pojedem putar od kikirikja...čim ujutro ustanem, teglica mora biti blizu, negdje na pisaćem stolu ili na polici...još pravo ni ne otvorim pospane oči i već krampom kopam po putru...iskopam si za veliku jušnu žlicu i onda pojedem...tek poslije ga mažem na pecivo ili vafl od pira ili riže...tek poslije...bitno je da prvu dozu uzmeš sa žlicom, brate...VEEELIIIKOOOM...eto, to je moja energija ujutro prije kave...i vučji sok, naravno...neizostavno i evidentno najbolji sok...zato mi je drago što još u ovoj galaksiji ima ljudi koji vole putar od kikirikija...ali koji se mora jesti VEEELIIIKOOOM žlicom, a ne, brate, majušno majušnijom...volim to...al ono na najjače...  :)

"Ak' me netko treba, u labosu sam" (Dr. Đi, izjava tjedna) .... :)

Automne á Zagreb... :) :*

Do faksa, žurno, molim Vas... dobar dan... ;)

18 studenoga 2014

https://www.youtube.com/watch?v=BL9P4WUu2qQ&feature=youtube_gdata_player
https://www.youtube.com/watch?v=0MyuZQdKbLs&feature=youtube_gdata_player
https://www.youtube.com/watch?v=G0YDXRxDDqw&feature=youtube_gdata_player

15 studenoga 2014

Da, da, da...došao nam je i Igy neki dan na kontrolnu kontrolicu... :)

Igy je, naime, operiran neki dan...a pupak si je njegov mali operiral...tri končića...to sad izgleda divno...a Igy je prpošan i nestašan...pršti od svoje male terijerske energije...toliko ima energije u sebi da smo mu se smijali i komentirali da skakuće kao da ima struju u svojoj maloj Jack Russelskoj guzičici...al ono, struju na 100 km/h.
Zanimljiv je jako i svi smo se složili da je vrlo slatko štene...kad je odlazio, skakutao je kao zec...on ustvari trenutno misli da je zec...događa se to... ;)
Npr. neki naši pacijentići si svašta umisle u glavu...neki misle da su zec, neki da su raketlin, neki da su veliki i jaki, neki misle da su veš mašina, neki da su satelit, neki misle da su konj, neki misle da su ljubomorni dječak, a zapravo su jazavčar Manolo...neki misle da na nogama imaju krampove, a zapravo imaju noktiće koje mi samo lijepo moramo podrezati...svašta si oni umisle...i zbog toga su zanimljivi...zbog toga su fantastični...ma volimo ih...nekad im se toliko od ♡ nasmijemo...neki si misle da su oni liječnik veterinarske medicine pa se prave važni...nije li to fantastično? 
Jamačno jest...i još puno puno toga...  ♡

A gle me kako sam si mala još nekad malo... jedem puno Čokolina pa ću si brzo narasti... :)

Dona je još vrlo malena...prvi put je kod nas... :)

Došla je sa svojim vlasnicima na prvi pregledno pregledni pregledić kod nas...upisali smo ju u našu lijepu kartotekicu i sad ima svoj mali labradorski zdravstveni kartonček kod nas... :) :*

A tko nam je to još došal? :) :*

To je Dona...ona je još štene...štene labradora...nije li slatka? nije li? :*

Ta osoba, tj. taj prcknedlić je Kuki..vrlo je simpatique...i nije on bilo koji Kuki...on je Kuki iz Pariza...da, došao je iz Pariza živjeti u Zagreb...u Zagrebu si je odabrao svog liječnika kod kojeg će paziti na svoje malo zdravlje...odabrao je našu ambulantu i svog liječnika...tu će on dolaziti na pikice, na pregled svoje male pariške guzičice, ušesi,pedikuru, manikuru, frizuru, krvne sličice i što god si on poželi... tu smo za njega... :) :*

E, a pazi sad ovo...koja je ovo osoba na slikici? Koja? :) :*

Jesen u New Yorku? Ma neee...jesen u Zagrebu... :)

Ja bih ugledala Sunce kad bih ugledala nju... :) :*

12 studenoga 2014

Jesu li ovo vanzemaljci ili je ovo satelit da piva... ? ;) :*

Nije, nije, bato... to je naš mali Igy...danas je nam je došal u našu najlijepšu ambulanticu da mu operiramo njegovu malu bušicu...zapravo, njegov majušno majušniji pupak... dr. Đi je operirao...Igy je, naime, vrlo živahno štene...on je Jack Russel Terrier...nije li sladak? Jamačno jest...  :*
Vrlo brzo se probudio nakon operacije...on je živahno živo srebro...sada na glavi ima satelit...kako bi njegov vlasnik imao bolji prijem signala za telku...ma, samo se šalim...Igy je vidno bio razočaran satelitom i pokušao ga skinuti, no nije mu pošlo za šapicom...evidentno je...no, na trenutak sam pomislila da je on mali Emo ili majušno majušniji trol koji se skriva po ambulanti, najvjerojatnije u garderobi i kod police za obuću jer stalno dira Lilanine klompice i zeza me...stalno mi premješta klompice...no, to nije Igy...ma ne bi on to...nije on takav...mislim da imamo malog trola koji se skriva iza zidića ili u ormaru gdje držimo našu odjeću...ne mogu ga otkriti, no naći ću ja već njega...do tada,bilježim se sa štovanjem...odoh...noćas moram ispeći prase...na balkonu...doviđenja, doviđenja...  :) :*

https://www.youtube.com/watch?v=tzWd3cVNSC4&feature=youtube_gdata_player

Pa dobro Vam jutro, dragi moji...pada moja najlijepša kišica...kako je dobro što pada...slaja mi je kava uz njene zvuke...baš čitam i pisamca iz sandučića...dva su me na osobit način obradovala...eto, podsjetiše me na ona neka vremena kad smo živjeli za koncerte...u to ime, ja odabrala sam onu koju smo stalno pjevali...fala na javljanju...ovo me oduševilo...i Vama svima, dragi moji, sretno Vam ovo predivno kišno jutro...srijeda je...nek Vam je sretna...ja volim taj dan...srijedom me mami rodila...eto, sretno svima... :) :*

https://www.youtube.com/watch?v=n4RjJKxsamQ&feature=youtube_gdata_player

10 studenoga 2014

09 studenoga 2014

Baš prije nekoliko trenutaka nam se javio Profesor sa radnog odmora u Ribarićima...ne znamo da li ribari ili razgovara o istoj problematici koja je snašla i Cerovnik...o iseljavanju mladih...to pitanje ga je mučilo kad smo razgovarali i o problematici izumiranja hrvatskih autohtonih pasmina, između ostalog, i hrvatske buše...naime, Profesor je i sam iselio iz Cerovnika...doduše, u voljenu Rijeku, ali opet dovoljno daleko da nije na rodnoj grudi...rekao je da će se jednog dana vratiti...vjerujem u njegov povratak...do tada, ostaje nam da ga pozdravimo i kažemo: "Sine, vrati se, u Cerovniku je lipše...u Cerovniku srce jače kuca...u Cerovniku su tvoji korijeni... "

https://www.youtube.com/watch?v=1J-Y3FNEZiw&feature=youtube_gdata_player

Dakako, pozivam sve one koji se mogu vratiti, vratite se, osnovat ćemo našu vlastitu općinu. Općinu Cerovnik. Tu moram spomenuti da mi je jako žao što nas je napustio naš legendarni susjed Mario. Velika je to šteta za Cerovnik. Bio je ličnost koja je vidjela perspektivu u opštini Josipdol. Nažalost, tamo nema životne perspektive. Nadam se da će to uskoro uvidjeti. Imamo poruku za njega. Mario, sine, ako ikad ovo budeš čitao, neka ti naše riječi dodirnu srce i vrate te u naš i tvoj voljeni Cerovnik. Nedostaješ nam svima ti kao takav. Bezvremen, nesebičan, duhovit i nadasve vrijedan. Mi smo u tebi prepoznali budućeg zamjenika podpredsjednika općine Cerovnik i predsjednika mjesne zajednice Pavlići. Iskreno nam je žao zbog tvog odlaska u Josipdol. Fale nam tvoje šale i pošalice, sve one zajebancije dok smo kuvali kotlovnu i brali šljive, dok smo sa tobom čuvali buše i zbijali sprdancije. Profesoru je žao što nismo uspjeli snimiti emisiju. Ali vjerujemo u tvoj povratak. Ako se ikad odlučiš vratiti, bit će to spektakl. Kunemo se, pucat ćemo. Nabavit ćemo tvoje omiljene petarde i raketline. Bit će vatromet. Bit će kotlovna. Skuvat ćemo i paštu koju obožavaš. Mislim da si govorio da je to pašta a la milanese. Skuvat ćemo je. Samo nam se vrati. A ja, kao autorica bloga i rođena Cerovničanka, kunem se i zaklinjem da do tvog povratka neću piti rujna vina, nit ću jahat svog konja vrana. Konja vrana Jablana. Ali samo nam se vrati. Ako se ipak ne odlučiš vratiti, a ako te ipak put nanese majci i ocu u Cerovnik, barem svrati da popijemo rakiju kao nekad. U ime onih dobrih starih vremena. Tu je i pozdrav i pjesma za sve naše cerovničke iseljenike, a nekima se na osobit način zahvaljujem na potpori i što podupiru jedan moj projekt od srpnja 2014. godine. Hvala od mog ♡.  Volim vas do kraja svijeta. Živili!

Profesor nije bio samo u običnom posjetu Cerovniku...bio je to više radni odmor...

Naime, on je i producent Poljoprivredne emisije...razgovarali smo o novoj emisiji i snimanju.

U našoj ulici ne prodaje se trava, ne prodaje se dim...u našoj ulici je glazba sasvim tiha, a sunce lice miluje...ponekad ekipa skroji shemu koja tako smiruje... :)

Na fotografiji ja i Profesor (faca koji  voli ukrase od zlata).
Fotografirano za vrijeme rijetkih, ali dragocjenih trenutaka opuštanja u voljenom Cerovniku.

Zemlja-zrak... ;)

Ludilo, brale...volim ovo...al ono na najjače...  :) :*