"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
14 kolovoza 2014
Probudila me još jutros rano...vrlo rano...ali samo ona me smije buditi bez da me išta pita...izišla sam na balkon da ju pozdravim i zahvalim što mi je došla...rekla sam joj nek se udobno smjesti u mom kvartu i nek lijepo i najlijepše pada...onako kako samo ona to zna...a onda je stiglo par poruka kao one: "ej, pada ti kiša, znaš? " i "ej, jel i kod tebe pada kiša" i s drugog kraja grada smiješna poruka: "jel u tvoj kvart stigla kiša? "...ma, naravno da je stigla...čujem ja nju od svih vas najprva...uvijek ju naslutim još i kroz san...znam tko će se još danas obradovati kišici...ma, za sve kišne ljude, uživajte...prelijep je dan...osobito za nas koji smo cvijetovi...najlijepša rapsodija...pa ono, dobar Vam ovaj prelijepi kišni dan...uživajte... :*
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar