Bijela vučica...

Jučer je došla gospođa sa svojom bijelom vučicom na hitnu kod nas...njena lijepa bijela vučica je krvarila...imala je ranjene nožice...a vozili su se do nas skroz od Klinča sela...primili smo ju i odmah skinuli povoje koji su već prokrvarlili do Zagreba... nevjerojatna je ta vučica...boljelo ju je jer se ozlijedila i imala je dvije prilične razderotine na prednjim nožicama, ali je bila mirna i strpljiva, što inače nije, kaže njena dobra gospodarica...dok smo joj vidali i previjali rane, cijelo vrijeme me gledala, prislanjala njuškicu na moj obraz i stavljala glavu uz moj obraz i na rame...ovo još nisam doživjela od ranjene životinje...bila sam totalno pod dojmovima, a njena gospodarica još više...zapravo, ostala je bez riječi...nisam znala što joj je dok kroz par minuta nije progovorila da je njena vučica prilično izbirljiva kad bira s kime će se maziti...uglavnom nije friendly i voli samo članove svoje obitelji i ovo je prava rijetkost da vjeruje nekome koga prvi puta vidi...kaže da je u čudu kad je vidjela da se tako mazi licem o moje lice...izbirljivica jedna...tako, dakle, pomislih, ipak se našao netko tko ju je osvojio...nisam joj tepala dok smo ju previjali, već se sama počela umiljavati oko mog lica...iznenadila me i to lijepo...koja ranjena životinja to još čini? obično su tako ranjene skoncentrirane na svoju bol i prestrašene su...i nije lako sa njima...ali ovo me totalno dojmilo...poslije mi je ruke u cijelosti izlizala...nevjerojatna je...nevjerojatna...jer ne vjeruje nikome osim svoje obitelji...i onda jedna tamo Lilana osvoji njeno vučje srdašce...kako sam bila sretna...kada smo joj previli rane i kada je dobila terapiju, e onda sam joj istepala i izmazile se do idućeg dolaska k nama...njena gospodarica je zahvaljivala što smo dobri prema njoj...ali mi volimo životinje...i zato smo tu gdje jesmo...svaku životinjicu poslije nagradimo poslasticama kako bi se kod nas osjećala sigurno i ugodno...znam, da me moja lijepa vučica Zoyenka vidjela kako mi se umiljava Bijela vučica, bilo bi strašne ljubomore i zavijanja do preksutra...eto, za kraj jučerašnjeg radnog vremena, dobili smo i to predivno vučje stvorenje...s njima treba znati...ili si takav rođen ili nisi...ili to imaš u sebi, ili nemaš...i znam, to se ne može istrenirati, niti isforsirati...vukovi i njihovi rođaci, ta predivna stvorenja...tako ih volim... pa dobar Vam dan, najdraži moji čitatelji...  :) ♡ :*