"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
11 kolovoza 2014
Bio je gladan i umilno me gledao i šetkao mi oko nogu...vidio je da jedem sendvič i pristojno čekao da mu se smilujem kojim zalogajčićem...pa tko mu se ne bi smilovao? pa tako je bio pristojan i umilan...podijelili smo sendvič koji sam imala za put...onda je naišao jedan zlikav čovjek i vidio da ga hranim, udario nogom u pod i preplašio mi ga...uistinu se preplašio, no rekla sam mu da je to vrlo zlikav čovjek, ali neka ga se ne boji jer ja ću ga čuvati od njega...napokon sam ga uvjerila da se ne mora bojati i opet je doskakutao i podijelili smo sendvič u cijelosti...piješ li kavu, maleni, pitala sam ga? gledao me samo umiljato...ma šalim se, znam da ne piješ...ali tako jedno umiljato i pristojno biće koje sam danas srela...pa dobar Vam dan, najdraži moji...i sretan Vam ponedjeljak... :) ♡ :* .
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar