"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
28 veljače 2014
U međuvremenu, dok sam zoyenkasto zoyenkastoj nestašnoj maloj vučici Zoyi pokušala objasniti da nije smjela zgaziti i počupati male vjesnike proljeća, pojavila se dugasto dugasta najdugastija duga...nije li lijepa? nije li? :) ♡ :*
Nema komentara:
Objavi komentar