"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
10 veljače 2014
...244 je '95./'96. bio moj broj...baš nešto čitam ta pisamca iz mojih e-kaslića...u jednom baš nešto stoji pisamce koje je poslano jutros u 2:44h...to netko ne može spavat pa Lilani dosađuje? baš čudnovatih ljudi ima...ima još dosta tih pisamca za otvorit i pročitat, al neako mi se ne da jer već u naslovu vidim da su me dodali za prijatelja na Linkedinu, ovdje, ondje, bla, bla, bla...ugl, nevažni su za moj život pa ne moraju više slati te dosadne zahtjeve i follow gluposti...jerbo ionako neću potvrditi...ništa od toga dječaci...i djevojčice...i ne bavite se onim forama: "e, aj, molim te, izvidi tamo šta kod nje ima pa mi javi"... presmijesne su mi te paramiče priče...ja imam dovoljno prijatelja u stvarnom životu...neke vidim češče, neke ne tako često, ali opet su mi u srcu i volim ih...i znam da me vole...a za ove "aj tamo vidi s njom šta ima pa mi javi" nije ni važno...zato ne budite dosadni i uporni s tim follow i add glupostima...neću potvrdit zahtjev ni u kasliću, ni kad se vidimo, ni kad se ne vidimo... ae, bok... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar