To je već neka druga priča...dns je nećete čitati zbog izložbe....svima želimo ugodno ugodan vikend...
do nekog drugog javljanja, Ljiljana i admini...pozzz... :) ♡ :*
"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
28 veljače 2014
Zoya i mravinjak... :)
...i još pa još se zaigrano igrala...joooj, Zoya, dokle tako? pa mi ne možemo još dugo ostat ovdje...znam sa je lijepo ...i meni je, ali mi večeras imamo sjednicu i moram se pripremiti...dolazi nam "predsjednik" i moramo pripremiti sve detalje o proljetno proljetnoj novoj izložbenoj izložbi...hajde, još malo se možeš igrat, a onda moramo poći... :)
27 veljače 2014
25 veljače 2014
...no, ovaj koledž "The West Is The Best", osim Morošenjka Brežnjeva pohađaju i još neke životinjice...nestašno nestašni psić Puppy koji je između ostalog bio i psić kleptomančić...naime, krao je cipele...zato je prije koledža išao u malu pseću komunu na odvikavanje od krađe cipela...uspješno se odvikao kleptomanije, a za nagradu je dobio mali poklon nakon upisa na koledž-simbolično je to, ali mu je svakako bilo korisno i psić je bio sretan...tako, dakle, psić Puppy je dobio novo novcate cipelice koledžice kako bi te jeseni mogao po kiši lakše u svoju malu pseću školicu, ali i da ga podsjete na kleptomanske dane i tu fazu života kada je krao ljudima cipele na posjedu...dobio je malu naprtnjaču, pisaljku, risaljku, pločicu, risaći blok, kistiće, brisu pa lijepo u školicu...sada je odličan psić čuvar, student likovnih umjetnosti, glazbeni urednik na školskom radiju itd...tamo su ga prozvali DJ Agress...zbog toga što vješto čuva kuću....nadasve oštro čuva imanje i nas...to je pohvalno...zatim, na koledž idu još i mačkica Brankica i njezina dva mačića- Sašenjka i Mitja...nadasve su dobri učenici...a uskoro dobivamo i novog učenika-psića Zoyenku...ovih dana će na upise u malu pseću školicu, pa onda lijepo sa 3. ožujkom s naprtnjačom Gospodinu Žoju u njegovu najlijepšu školicu i lijepo ponašanje jer trenutno se svim životinjicama pravi šefica na imanju, a to ne može tako...mi vidjet ćemo... ♡
...a za osnivanje i vođenje veleučilišta i koledža je zaslužna jedna nadasve nadasvena osoba koja to sve i vodi, Gospodin Žoj Milford...ovih dana želi da ga se oslovljava sa "sibirsko sibirski mačak"...u redu, uvažili smo taj zahtjev...iako smatramo da je to Zoyenki u inat...no, dobro, njemu nitko nema pravo oduzeti titulu Cara cijelog mačjeg carstva u Cerovniku i Cara svih pojskih mišeka...eh, Care, hvala za sve, a osobito i nadasveno za osnivanje koledža... :)
21 veljače 2014
Ad fines...
Tako, dakle, mi razgovarali smo i ja rekla sam mu da nema šanse da ode odande, a da se ne zaljubi u tu prirodu, taj kraj...ma, vidjet ćeš samo...a i ljudi su tamo baš dobri...zavoljet ćeš te šetnje kroz prelijepu prirodu...zato idi i šetaj kad god uzmogneš...vidjet ćeš...sjetit ćeš se što sam ti pričala...ima li išta lijepše od šetnje i boravka u prirodi? nema, brate moj...vidjet ćeš...iako nije taj tip od šetnji kroz prirodu, a kamo li dugih šetnji, on ipak me poslušao...nazove me on i govori mi kako mu je lijepo tamo...kaže, bio je u šetnji tog lijepog i sunčanog nedjeljnog dana...i kaže bio je na onim mjestima kojima sam ja uvijek šetala kad god sam tamo...zavolio je šetnje...prošetali su cijeli kraj tog dana...sad me malo i iznenadio...a onda mi je nabrojao sva mjesta kojima se prošetao i tako mi u srcu bilo milo...o, Bože, kako sam si bila sretna zbog toga što čujem...ne, uistinu nema ničeg lijepšeg za opuštanje na ovome svijetu od šetnje kroz prelijepu prirodu...to je dobro...i za duh i za tijelo...o, kako li sam sretna što me poslušao...ja rekla sam da kad dođem k njemu, ja odvest ću ga još na neka mjesta u tom kraju...to mora vidjet jednostavno...kaže još da mu se nije samo svidjelo šetat i uživat u sunčanom danu...toliko je zavolio taj kraj da bi htio tamo ostati zauvijek...e pa sad, nije jedini koji tako misli...ja nikada se ne mogu odvojiti i krenuti natrag odande koliko mi je tamo lijepo...zato mu vjerujem...pogotovo kad te dočekaju ljudi koje dugo ne vidiš...ne, ne možemo se tek tako oprostiti....pozdravljamo se po nekoliko puta dok najzad ne krenem...kažem ja, bila sam tog dana na putovanju kroz Moju Lijepu Zemlju Hrvatsku...nadasve mi je bilo lijepo s tim dobrim ljudima...tako, dakle,one prelijepe zabilježene fotografije prirode su neprocjenjive...zato, kad si tamo, ja rekla sam, fotografiraj dok si u šetnji...o, kako volim te duge šetnje...o, kako li je samo lijepa naša zemlja Hrvatska...kako sam sretna što zavolio je šetnje...te duge šetnje kroz prirodu...znala sam ja krene li, zavoljet će ih...ja znala sam...ad fines... :) ♡ :*
https://www.youtube.com/watch?v=i2lnMF3mhgI&feature=youtube_gdata_player
"Kaže naš narod, a mudar nam narod; prvi se štenci u vodu bacaju. Ja mislim, opet ja mislim, i oni mali znaju da laju..." :)
Zoyenka u svojoj najlijepšoj šetnji...do kraja livade najlijepšoj šetnji...o, kako li je bila sretna...o, kako li je samo skakutala...mali vuk ovdje, dobar dan... :) ♡ :*
20 veljače 2014
A kako se lijepo igrala sa Gašparovićima...baš si je bila u elementu i baš se malo pravila važna...osvojila ih je odmah...jer voli se umiljavat...umilno je umilna, a i voli biti na rukama...pokazala im je kako se i srdi...ali i kako lijepo i lijepuškasto zavija...ali i to da mora biti sve po njenom...svojeglava neka mala vučica...veliku pomutnju je napravila među životinjicama na posjedu otkako je došla...Gospodin Žoj je žalostan i ljubomoran...on misli da više nije Car...ali tko njemu može oduzeti sve te titule? ta on ih je zaslužio...psić Puppi je zaglibio od ljubomore na Zoyenku...ne voli ju i želi ju raskomadat od ljutnje i ljubomore...i mene želi pregrist što sam ju dovela...više mu se Lilana ni ne smije približiti....ludo je lud...skoro mi je ruku pregrizao...ne znam...ne znam...ne znam...a Zoya je tako slatka i simpatična...ali ne vole ju...ni mišeki od Brankice čak...eto, šta je napravila ta tvoja Zoyenka, kaže mami...mala je napravila kaos...a samo se pojavila i ništa drugo...pokušavam izgladiti nesporazume sa Gospodinom Žojem...pomalo prihvaća, iako je i dalje tužan i ljubomoran na Zoyenku...mi vidjet ćemo... :) ♡ :*
O, neeee, opet on...
Opet u kaslićima ima pošte...ne da mi se sve ni otvarat...neke uopće ni neću...baš mi ih treba ko i UDBE u kući...ista banda, isto sve...ja rekla sam da nema potvrđivanja ni zahtjeva...neki su bolesno uporni...oni koji su potvrđeni, na sigurnom su mailu i dok se ne vidimo, mi tako lijepo čujemo se...oni koji su mi bliže, mi vidimo se češće...kao npr. danas...bilo je baš super društvance i bilo nam baš ok sve dok nisu upali padobranci...no, dobro...neki su dosadni pa teroriziraju ljude okolo da nazovu Lilanu...aj tamo nazovi pa pitaj to i to...sve je to Centralni komitet: Drug sekretar, Generalni sekretar i Vasilije Premudri...a nadasve su veliki domoljubi i Hrvatine koji vole Cerovnik...miješaju se u sve i svašta-baš kao i margarin...blago nama sa takvima "sa strane"...Cerovnik će od njihove ljubavi doživjet procvat i preporod...e, da... ;)
16 veljače 2014
Pavaj, pavaj... :) ... pitamo se kako će na novog člana Vau-mijau koledža reagirati Morošenjko Brežnjev? Gospodin Žoj je mislio ovih dana da je on sibirsko-sibirski mačak...sada na balkonu je upoznao Zoyu i uvrijedio se...ljubomoran je...odmahnuo repom i otišao ljutito...nije htio ni večeru svoju pojesti. .iz inata, znam... :)... no, Zoya je tu i to je to...moj majušno majušniji vuk...tj. mala vučica... svi su joj se obradovali...osobito Dano i Maka...i ime joj je, kažu, lijepo...pa znam, ja sam joj izabrala ovih dana ime... Zoya = život...odmila Zoyenka... a malo moje majušnije...oni su se iznenadili kada su je čuli kako zavija...o, kako lijepo zavija...nešto nam je pričala...tako, dakle, Zoya je to... :) ♡ :*
10 veljače 2014
...244 je '95./'96. bio moj broj...baš nešto čitam ta pisamca iz mojih e-kaslića...u jednom baš nešto stoji pisamce koje je poslano jutros u 2:44h...to netko ne može spavat pa Lilani dosađuje? baš čudnovatih ljudi ima...ima još dosta tih pisamca za otvorit i pročitat, al neako mi se ne da jer već u naslovu vidim da su me dodali za prijatelja na Linkedinu, ovdje, ondje, bla, bla, bla...ugl, nevažni su za moj život pa ne moraju više slati te dosadne zahtjeve i follow gluposti...jerbo ionako neću potvrditi...ništa od toga dječaci...i djevojčice...i ne bavite se onim forama: "e, aj, molim te, izvidi tamo šta kod nje ima pa mi javi"... presmijesne su mi te paramiče priče...ja imam dovoljno prijatelja u stvarnom životu...neke vidim češče, neke ne tako često, ali opet su mi u srcu i volim ih...i znam da me vole...a za ove "aj tamo vidi s njom šta ima pa mi javi" nije ni važno...zato ne budite dosadni i uporni s tim follow i add glupostima...neću potvrdit zahtjev ni u kasliću, ni kad se vidimo, ni kad se ne vidimo... ae, bok... :)
03 veljače 2014
02 veljače 2014
Halo, centrala...?
https://www.youtube.com/watch?v=TF4Orx0765Q&feature=youtube_gdata_player
Halo, centrala, spoji me s nebom jer tamo nam je otišla jedna draga staričica...
Baš nekako bilo nam je tužno svima kada smo čuli da otišla nam je naša draga staričica...ni slutili nismo...a ona je otišla tiho...pamtim je kao i moja braća još od našeg djetinjstva kada bi sa svojim Milanom dolazila k roditeljima u Cerovnik, ali i bratiću svome je uvijek navraćala, mom Stipanu. Uvijek je nosila osmijeh na licu i baš uvijek barem par bombona za mene i braću. Kada su mogli, ona i Milan bi nam donosili cijeli paket bombona. I Milana smo voljeli. Još dok bi vidjeli njihov automobil iz Klanca, mi bi klicali: "Mijane, Mijane, jel nosiš bomboni? Teta Maje, jel imaš bomboni?"
Oni bi, čim bi izišli iz automobila, nosili nama bombone ili čokoladu ili neki drugi slatkiš. Milan je takodjer dobar čovjek po duši. Volio se igrati sa nama. Uzeo bi jednog po jednog za ruke i vrtio nas kao na ringispilu. O, kako smo to voljeli. Tako je Stipan isto znao sa nama se igrati. Uvijek smo voljeli kad dođu. Djeca to pamte. Itekako...i do dana danasnjeg je tako. Uvijek bi nam bilo drago da navrate u Cerovnik i k nama. Osobito su voljeli Moricu. Sto voljeli? Obozavali su ga. Znali su nazvati mogu li doci i vidjeti Moricu? O, Bože, to pitanje je bilo suvisno. Naravno da nam je bilo drago kad dođu, a njima je to značilo.Zadnji puta su nam dosli jesenas i donijeli Morici pravo malo zvonce koje je Milan, dok je jos radio u Rijeci, nacinio u svojoj firmi. Toliko su obozavali Moricu i Dario bi ga za njih rado izveo van. Morica ih je tako dobro prihvatio. Osjetio je da ga vole. Voljela sam da pricaju o svom vremenu, o svom djetinjstvu. Pricali bi ponekad tako, sjedili i druzili se i satima.Uvijek su nam bili jednako dragi. Kako u djetinjstvu, tako i sada. Majka bi ih znala zaustaviti i na objedu sa nama. I Stipanu je uvik bilo drago da mu navrate. Jos jednom sam ih srela prije nego li su otisli na zimovanje u Rijeku. I jucer cujemo da otisla nam je staričica tiho i polako. Kako tuzno. A bili su nerazdvojni. Jedan čovjek i jedna žena, dva tijela i jedna dobra duša. Takvi su oni bili. Baš tužno mi je to jer staričić sada ostade sam...
Do onog dana kada centrala ga pozove k njoj na nebo...