"Tamo gdje me srce vuče,za čim gine,zbog čeg' tuče,što je drago oku mom,to se mjesto zove dom. Kleknem pa se prekrižim,svetu zemlju poljubim,kao majka miriše kad se sinu raduje. Evo mene,moje nebo plavo,na srcu si mom,dolazio nisam ti odavno tamo gdje je dom. Evo mene,dal još mjesta ima tu na krilu tvom,zagrli me,zemljo moja mila,ovdje mi je dom."
24 lipnja 2013
To je moj novi mali prijatelj...ja našla sam ga jučer blizu Crkve...izgubio je mamu,pao je sa stabalca na pločnik,a krilca su mu još slaba i ne zna letjeti...bio je i žedan i gladan...u početku se plašio i kreštao je jako,ali se smirio kad je vidio da mu neću ništa nažao učiniti...sprijateljili smo se tako što sam otišla na parking u auto po jahaće rukavice i jedino tako sam ga mogla uzeti u ruke,a da me ne ozlijedi kljunom...stavila sam ga na prvu granu na stabalcu koju sam mogla dosegnuti i ostao je tamo...poslije kada sam se vratila da ga vidim,ja našla sam i njegovu majku tamo...o,kako lakše mi je bilo kada sam to vidjela...jer bilo je jako vruće,a on je kreštao jer je sam,žedan i gladan...ali zato je sve na kraju bilo dobro jer mu se majka vratila...i više nije kreštao... :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar